Samostalni sindikat energetike, kemije i nemetala Hrvatske

Autonomous trade union in power industry, chemistry and non-metal industry of Croatia

ROCA CROATIA (INKER) IZ ZAPREŠIĆA PRVA JE ŽRTVA POSKUPLJENJA ENERGENATA

Roca Croatia (Inker) bez ikakve je najave odlučila ugasiti proizvodnju i otpustiti više od 200 radnika

Dok ministar gospodarstva Filipović razmišlja o radnom vremenu dućana u New Jerseyju, ovdje u vlastitom dvorištu mu se zbog enormnih povećanja cijena energenata zatvaraju čitave tvornice.
Roca Croatia je u srijedu, 26. listopada neočekivano obavijestila radničko vijeće o namjeri potpunog gašenja proizvodnje i otpuštanju 215 radnika. Iako smo u sindikalnom poslu navikli na svakakve postupke vlasnika i poslodavaca, i sindikat i radnici su ostali šokirani. Budimo realni, Inker već neko vrijeme ne posluje onako kako bi svojim kapacitetima mogao, ali to je već problem onih koji firmu vode u ovom ili onom smjeru. Ondje sindikat gotovo svakodnevno komunicira s Upravom, pregovaramo oko plaća na godišnjoj bazi pa i češće. Ništa nije dalo naslutiti ovakvu odluku vlasnika.


Inker je jedan od simbola Zaprešića. Posluje od 1953. godine, a uspio je (opet uz pomoć sindikata) preživjeti i privatizaciju na hrvatski način 90-ih. Bilo je tada štrajkova, blokiranja tvornice, brojnih verbalnih i fizičkih sukoba, ali preživio je. Sve do sada. Prisjećam se sada još jednog zaprešićkog simbola, Karbona, koji je tijekom privatizacije opljačkan i devastiran, a radnici otpušteni. Istina da je tadašnji vlasnik Karbona osuđen na zatvorsku kaznu, ali kakva korist radnicima od toga.


Inker je uspio preživjeti, bio je dugogodišnji glavni sponzor zaprešićkog NK Inker, ali su mu sada očito presudile trenutačne cijene plina i električne energije, kako tvrdi vlasnik Roca Sanitario iz Barcelone. Vjerojatno je gašenju proizvodnje pomogla i česta fluktuacija radnika, ali tome su razlog niske plaće u Inkeru na što smo stalno upozoravali i borili se za veće. Očito smo za vlasnika postali preskupi pa će to isto proizvoditi negdje drugdje, dok će svoje proizvode nastaviti plasirati ovdje uz pomoć 30-ak radnika koji će nastaviti raditi u Zaprešiću.
Od kada su saznali za namjeru vlasnika, radnici rade sa knedlom u grlu. Pogotovo stariji radnici koji će teško naći drugi posao ili oni mlađi koji su podigli kredit za stan ili nešto drugo, a banke se moraju namiriti.


Sindikat EKN-a je odmah o svemu obavijestio gradonačelnika Zaprešića i ministra Filipovića, ali odluka vlasnika je takva kakva je. Sindikat je sazvao izvanrednu skupštinu, a održat ćemo i skup radnika na kojem Uprava mora radnicima objasniti što se događa i kako na njih to utječe. Iako ne možemo protiv volje vlasnika borit ćemo se barem za pristojne otpremnine radnika, no slaba je utjeha u tome. Naš jedini proizvođač sanitarne keramike čije proizvode ima gotovo svako kućanstvo, hotel i škola, odlazi u povijest.