Samostalni sindikat energetike, kemije i nemetala Hrvatske

Autonomous trade union in power industry, chemistry and non-metal industry of Croatia

Sindikat EKN-a u Sindikalnoj akciji

S predsjednikom Klausom razgovarao je kolega Filip Radeka iz SA. Tekst prenosimo u cijelosti

Kraj prošle i početak ove godine Samostalni sindikat energetike, kemije i nemetala Hrvatske (EKN) obilježio je nikad gušćom sezonom kolektivnih pregovora. Stalna putovanja diljem zemlje i gotovo svakodnevni višesatni pregovori s poslodavcima dio su svakodnevice predsjednika EKN-a Željka Klausa koji, zajedno sa sindikalnim povjerenicima, unatoč vrlo teškim okolnostima za pregovaranje i nesigurnome vremenu za poslovanje tvrtki, uspijeva izboriti bolja prava za svoje članove.

Teško vrijeme za pregovaranje
Nepovoljni uvjeti za kolektivno pregovaranje traju još od početka pandemije prije dvije godine. "Poslodavci su cijelo ovo vrijeme vrlo oprezni i zbog neizvjesnosti poslovanja nisu skloni povećavati bilo kakva, a pogotovu materijalna prava radnika“, govori Željko. "U takvoj situaciji vrlo je teško pregovarati i izboriti nova prava za radnike“.


Inflacija i golemo poskupljenje energenata, poslovanje tvrtki učinilo je još nestabilnijim i neizvjesnijim, a mnoge tvrtke čije radnike organizira EKN posebno su ranjive na promjene u cijenama energenata. Željko navodi primjer kutinske Petrokemije koja je najveći potrošač prirodnoga plina u Hrvatskoj, a plin joj je najvažnija sirovina za proizvodnju mineralnih gnojiva. Njezini su troškovi za plin u odnosu na 2019. godinu i deset puta veći, što ozbiljno ugrožava opstanak tvrtke. Cijena energenata, govori Željko, postaje ozbiljan problem za dio tvrtki u kojima EKN djeluje i uvelike ugrožava poslovanje, ali i prostor sindikata za unapređenje prava radnika.

Žestok tempo
No usprkos tome, kolektivnih pregovora u EKN-u nikad nije bilo više, a tempo pregovaranja nikad nije bio žešći. Među ostalim, rast broja pregovora rezultat je činjenice da EKN od početka pandemije sklapa kolektivne ugovore na kratko vrijeme, zbog nesigurnosti poslovanja tvrtki.
Prevedeno u brojke, to izgleda ovako: u protekla tri mjeseca, Željko je s kolegama odradio 38 krugova pregovora s poslodavcima, šest sastanaka mirenja i šest skupova radnika zbog pritiska na poslodavce tijekom procesa pregovaranja ili informiranja radnika o tijeku pregovora. Po prvi se puta pregovaralo i između Božića i Nove godine.


"U posljednja tri mjeseca potpisani su kolektivni ugovori u tvrtkama Duran d.d., ACG Lukaps, Lipik Glas, Vetropack Straža, Knauf Insulation, Janaf, Cedevita i Roca Croatia", govori Željko, te dodaje kako je ova sezona kolektivnih pregovora drukčija od dosadašnjih. Ovoga je puta, naime, u fokusu pregovora povećanje plaća.

Povratak na pregovore o plaćama
Dok se redovito pregovaralo i u prve dvije godine pandemije, ti su pregovori uglavnom rezultirali istim pravima i povećanjem primanja radnika kroz neoporezive iznose. Proteklih je mjeseci naglasak na bruto plaćama. "U gotovo svim podružnicama gdje smo posljednjih mjeseci potpisali kolektivni ugovor, ugovorili smo, ovisno o tvrtki, rast bruto plaća kroz osnovicu i stalne dodatke na koje se plaćaju doprinosi. Uz ugovorene i neoporezive iznose, taj rast je i veći", govori Željko, te dodaje kako je u pregovorima uvijek prioritet povećati bruto plaće, jer se time utječe i na visinu mirovina. Takav zaokret u pregovaranju Željko objašnjava činjenicom da su se poslodavci naučili na poslovanje u pandemiji, te je proteklih mjeseci postalo jasno kako će se uskoro stanje normalizirati.


Iako dosad završene pregovore smatra uspješnim, Željko priznaje kako će značajan dio povećanja primanja radnika anulirati inflacija. No iz toga razloga, EKN u posljednje vrijeme potpisuje kolektivne ugovore na kratko vrijeme. Većina ih je sklopljena na godinu dana, a tek nekolicina na dvije godine.
U Janafu su, primjerice, uz cijenu rada, povećane i dnevnice i terenski dodatak, regres s 1.000 na 1.500 kuna, dodatak za noćni rad, naknada za prijevoz, potpora za rođenje djeteta i naknada za praksu učenika. Ugovoren je i niz novih prava i naknada, poput dodatka za topli obrok u iznosu 416 kuna, pravo na plaćeni dopust za polazak djeteta u vrtić i prvi razred osnovne škole, paušalna naknada za troškove vrtića, te naknada za iznimno teške situacije (šteta na imovini, teška bolest radnika ili člana njegove uže obitelji). Radnicima tvrtke Vetropack Straža povećana je najniža osnovna plaća, stalni dodatak za 600 kuna, uskrsni bon, iznos regresa i božićnice, kao i dodatak za rad nedjeljom.


S obzirom na ova povećanja plaća i materijalnih prava radnika, pogotovu u ovim uvjetima, Željko priznaje kako je razočaran učlanjivanjem u sindikat. “Pregovaranje nije lak posao. Ulažemo velike napore, potpisujemo kolektivne ugovore, dižemo plaće, a učlanjivanje u sindikat je loše. Radnici koji nisu članovi sindikata besramno i bez imalo grižnje savjesti koriste prava poput božićnice, uskrsnice, regresa, dodatka na staž, zaboravljajući da ih poslodavac nije obavezan dati radnicima, te da se za njih izborio sindikat.”

Svakodnevna komunikacija, povjerenje i podrška
Svaki pregovori započinju slanjem službene inicijative, odnosno dopisa EKN-a prema poslodavcu sa zahtjevom za kolektivno pregovaranje. “Ondje gdje djeluje EKN, imamo izgrađenu kulturu redovitoga pregovaranja i poslodavci gotovo nikad ne odbijaju pregovore.” Zatim u pravilu slijedi niz pripremnih sastanaka sa sindikalnim povjerenicima i povjereništvima na kojima Željka kolege informiraju o stanju u tvrtki, razini prava i problemima koje je potrebno riješiti, te potom zajednički dogovaraju i artikuliraju zahtjeve. “Puno sam među ljudima na terenu. Redovito komuniciramo, zajedno formuliramo zahtjeve prema poslodavcima, analiziramo njihove ponude i dogovaramo daljnje korake. Na taj način gradimo kvalitetnu vezu među članovima, povjerenje, preduvjete za pravi sindikalni rad, a to nam na kraju omogućava i da kolektivnim pregovorima zajedno pristupamo s više srca, emocija i iskrenosti.”


Na gotovo svim pregovorima Željko sudjeluje i osobno. “Imamo mnogo podružnica u kojima sindikalni povjerenici nisu sindikalni profesionalci, već rade u smjenama, na svom radnome mjestu, a samo manji dio radnoga vremena odvajaju za sindikalni rad. Nemaju svu potrebnu infrastrukturu i teško im je pripremati se za pregovore”, objašnjava Željko. Dodaje kako je sindikalnom povjereniku, kao radniku koji radi kod poslodavca i o njemu uvelike ovisi, mnogo teže samostalno pregovarati s poslodavcem. Stoga Željko smatra da je njegova uloga sudjelovati u pregovorima kad god je to moguće.

Kršenja prava u Lipovici
Među pozitivnim primjerima kolektivnoga pregovaranja, ima i onih manje pozitivnih. Ili u slučaju tvrtke Lipovica, izrazito negativnih. Promjenom vlasnika potkraj prošle godine, govori Željko, izvršena je privatizacija po najgorem scenariju iz 90-ih godina. Kolektivni ugovor istekao je s krajem prošle godine i trenutno je u produženoj primjeni do kraja ožujka. “Novi vlasnik ne želi ni čuti za novi kolektivni ugovor. Kada smo to saznali, pokrenuli smo proces mirenja na kojemu se vlasnici nisu niti pojavili.” No, najgore od svega je pritisak kojeg novi vlasnici vrše nad radnicima. “Vlasnici ne poštuju kolektivni ugovor, smanjuju radnička prava, radnici su terorizirani, mobingirani, a prisiljava ih se i na odricanje od prava zajamčenih kolektivnim ugovorom poput božićnice i jubilarnih nagrada.” Dio radnika iz straha potpisuje i sporazumne raskide ugovora o radu, odričući se otpremnine. “Ondje će vrlo teško biti nešto učiniti. Moja je poruka radnicima Lipovice da se ne boje. O njima ovisi hoćemo li ići u sindikalne akcije, no one su uvijek opcija”, govori Željko.


I nakon tri mjeseca intenzivnih i kontinuiranih pregovora nema naznaka da će se Željkov tempo u skorije vrijeme usporiti. EKN trenutno vodi pregovore u tvrtkama GDCK Pakrac, Petrokemija, AD Plastik i Nipro PharmaPackaging Croatia – i dalje s povećanjem plaća kao glavnim ciljem.