Kako je raditi u doba korone

Naša vrijedna kolegica Ana Šer iz Saponije zabilježila je uvjete rada u doba pandemije korona virusa

Radim u Saponiji, osječkoj tvornici koja proizvodi sredstva za čišćenje i kućanstvo već 126 godina kao radnica u pakirnici tekućih deterdženata na stroju koji puni boce proizvodom. Saponia je osnovana 1894. godine proizvodnjom prvog sapuna, a danas je jedna od uspješnijih regionalnih tvornica u deterdžentsko-toaletnoj industriji čija misija i vizija je razvijanje čistoće i zdravlja kao životnog stila. Saponia je poznata po proizvodnji vodećih proizvoda kao što su Faks, Nila, Ornel, Likvi, Arf i drugi. U Saponiji radi oko 830 radnika i većina radnika su članovi sindikata EKN-a podružnice u Saponiji. Moji radni dani tijekom tjedna su slični, a razlika je jedino po danima i proizvodu na čijoj proizvodnji taj dan radim.

Rad u doba koronakrize

Vijest o Covid-19 zatekla je cijeli svijet pa i Hrvatsku. Svi smo osjetili i doživjeli osjećaje odgovornosti, zabrinutosti, možda malo i straha.

Saponia od samoga početka ništa nije prepustila slučaju. Osjećali smo se odgovornima i u želji da doprinesemo i pomognemo građanima održavanju pravilne higijene i čistoće s našim proizvodima. Pojavom virusa povećala se potražnja za dezinficijensima, a samim time povećao se i opseg posla. Kako bi smanjili potencijalni rizik širenja zaraze u proizvodnim prostorima, donesene su privremene mjere zaštite. Tako je svaki radnik dobio dvije pamučne zaštitne maske, uvodi se i obavezno nošenje rukavica. I do sada se pridavala važnost zaštiti na radu i zaštitnoj opremi te korištenje iste i radnici se odgovorno pridržavaju toga. Uvedena je i preraspodjela posla kako bi se izjednačio broj radnika po smjeni. Trenutno se radi u tri smjene i 15 - 20 radnika je u istoj smjeni, dakle tri do četiri linije sa 4-5 radnika na jednoj liniji. Isto tako uvedena je posebna procedura ulaza i izlaza u tvornicu. Razdvojene su grupe radnika kako bi nas što manje bilo u istom prostoru. Maske su obavezne prilikom ulaska i izlaska iz tvorničkog kruga te dezinfekcija ruku i prolaz kroz dezinfekcijske barijere. U pogonu upravljačke konzole strojeva obložene su folijom i vršimo dezinfekciju pred kraj svake smjene. Zaista se maksimalno pazi na zaštitu i sigurnost radnika. Donesena je uputa o ponašanju - u slučaju da je radnik bio u kontaktu sa zaraženom osobom ili postoji samo sumnja na potencijalnu zarazu, radnik se treba javiti liječniku. Ukoliko nema osnova za bolovanje radniku se može otvoriti godišnji odmor ili koristiti slobodne dane. Ja sam bila u toj situaciji jer mi je brat bio u samoizolaciji. Kako ja nemam osnova za bolovanje određen mi je godišnji odmor. Smatram to odgovornim potezom jer radim na liniji sa 5 kolega i svi smo u bliskom kontaktu. Ne bi mi bolo ugodno da moram razmišljati jesam li ikoga ugrozila ili ne. Nakon 14 dana bratu je dobro, nema nikakvih simptoma i vraćam se u firmu.

Opet mi je trebalo vremena da se priviknem na masku. Baš i nemam dovoljno kisika u njoj i jedina misao koja me prati je, svaka čast kirurzima, pa to treba izdržati. Iskreno priviknula sam se kroz par sati, ali mi je puno bolje bez nje! Prva pauza nakon godišnjeg odmora, na pauzu idemo dvije po dvije linije, još jedna mjera zaštite kako nas ne bi bilo puno na istom mjestu. Privremeno je prekinut rad restorana, ali je osiguran prostor za jelo s razmakom između ljudi od 1 metar. Ne brinite, radnici iz kuhinje nisu dobili otkaze. Prebačeni su u pogone zbog povećanog opsega posla. Posao kao posao, manje - više svaki dan je gotovo isti. Dolazim na liniju, pokrećem stroj, radim 8 sati. Ali ovisimo jedni o drugima, mi smo tim. Svatko od nas daje vlastiti maksimum bez obzira na godište kako bi posao bio odrađen korektno i odgovorno. Kako sam rekla, mi smo tim, zapravo mala obitelj. Podržavamo se, guramo jedni druge, vjerujemo jedni u druge. Iskreno nikome nije sjajno sa svim ovim mjerama, svatko ima zamjerku, ali ipak pridržavamo se pravila kako bi zaštitili jedni druge. Sviđaju li nam se maske? Baš i ne, ali nosimo ih. To su pravila.

Proces proizvodnje u Saponiji odvija se neometano. Čak radimo i prekovremene subote što je u ovim uvjetima potrebno zbog velike potražnje. Da nas pitate rekli bih smo vam da nam se subota ne radi. Ali ok, odradit ćemo ju bez pogovora kao i svaki put. Malo negodujemo međusobno, ali ostaje među nama. Shvaćamo što je potreba posla. Nagrađeni smo, svaki radnik je primio novčanu nagradu u iznosu od 1000 kn kako bi nam Uprava zahvalila na nesebičnom radu u vrijeme epidemije koronavirusa. Bili smo oduševljeni takvom gestom. Zaista je sjajno i oko toga smo se svi složili i bili zadovoljni. Dan za danom proizvodnja naših brendova ne staje i odvija se normalno. Najviše i najčešće radimo dezinfekcijska sredstva, ali i sav ostali asortiman. Radimo punom parom i često se osvrnemo na one kojima nije kao nama. Trgovcima i ljudima kojima posao visi o koncu, ali ipak na kraju svakog ovakvog razgovora ostaje nam nada kako će ovo ipak brzo proći, da ce se sve vratiti u normalu.

Pridržavajmo se svi mjera opreza, zaštitimo sebe i druge jer ćemo na taj način ubrzati normalizaciju naših života.