SMRTNA OZLJEDA RADNIKA PRI SOBOSLIKARSKIM RADOVIMA

 

           

        Dana 09. lipnja 2001. god. Kod poslodavca u djelatnosti završnih radova u građevinarstvu - soboslikarski i staklarski radovi, prilikom bojanja podne površine bojom na bazi umjetnih smola, smrtno je stradao radnik NJ.M. star 52 godine.

            Prijava o nastalom događaju dostavljena je nadležnom tijelu inspekcije rada od strane Policijske uprave Osječko baranjske županije, a nadzor je obavio inspektor rada Područne jedinice Osijek, Odsjek za nadzor u području zaštite na radu.

 

        OPIS DOGAĐAJA

 

        Investitor radova prihvatio je ponudu izvođača radova koja se odnosila na bojanje poda podrumske prostorije budućeg skladišnog prostora. U ponudi je stajalo da će se bojanje izvesti «asfalt lakom» uz prethodnu impregnaciju podloge. Investitor je naglasio da se radi o hitnim radovima jer je trebalo što prije preseliti robu iz trenutačnog skladišta u novopredviđeni skladišni prostor.

        Izvođač je za navedene radove angažirao dvojicu radnika koji su na mjesto rada dopremili potrebne količine materijala i započeli prvog dana s čišćenjem poda te s impregnacijom cementne glazure pomoću akrilne emulzije.

        Radilo se o podrumskoj prostoriji dimenzija 15 x 6,5 x 2,7 m (d x š x v) u koju se ulazi s prizemlja spuštajući se niz 15 stepenica.

        Na zidu podruma, ispod razine zemlje, ugrađen je dvokrilni prozor, dimenzija 1,4 x 0,7 m, dok je na stropu podruma, neposredno uz ulaz s prizemlja, izveden otvor za dizalo dimenzija 1 x 1,5 m.

        Drugog dana radnici su započeli s premazivanjem podne površine bojom. Na raspolaganjnu im je stajalo 60 kg boje i 10 l nitro razrjeđivača za razrjeđivanje boje te za čišćenje pribora za bojanje.

        U određeno vrijeme, privremeno radilište je obišao organizator soboslikarskih radova te zaključio da radovi napreduju predviđenim tempom, s obzirom da je u to vrijeme bio izvršen jedan premaz poda i stepenište. Stoga je organizator radova ocijenio da radove može dovršiti samo jedan radnik te je drugog radnika rasporedio na drugo radilište na poslove ličenja ograde.

        Negdje oko 18 sati istog dana, vlasnik objekta i ujedno investitor radova uočio je da je još uvijek upaljeno svjetlo u podrumu u kojem su se obavljali radovi te se stepenicama spustio spustio do podruma gdje je vidio radnika kako leži na podu. Prišao mu je, opipao puls i zaključio da pulsa nema, pa je odmah pozvao hitnu pomoć.

        Zbog visokih koncentracija štetnih tvari uslijed ishlapljivanja nanešene boje, nije se moglo prići do smrtno stradalog radnika pa je pozvana vatrogasna jedinica koja je vodenim mlazovima odstranjivala štetne plinove iz podruma te se istodobno mjerila i koncentracija plinova.

        Očevid na mjestu događaja obavljen je kada je koncentracija štetnih tvari pala u dopuštene vrijednosti.

 

 

        PROVEDBA PROPISA ZAŠTITE NA RADU

 

        Uvidom inspektora rada u tehničke informacije proizvođača boje zaključeno je da se radi o boji komercijalnog naziva «signolit» čija je primjena za horizontalnu signalizaciju na ulicama gradova, na cestama, autoputovima i aerodromima, dakle na otvorenom prostoru.

        Boja je proizvedena na osnovi otopine akrilatnog kopolimera u organskim otapalima te sadrži toluen kao opasnu tvar. Na ambalaži boje postavljena je oznaka opasnosti R 20 – štetno ako se udiše, te oznaka Xn – štetno. Također je naznačeno da otrovnost boje prema MDK iznosi 200 mg/m3.

        Prema odredbi čl. 45. st. 2. Zakona o zaštiti na radu (NN, br. 59/96 i 94/96, nastavno: Zakon) poslodavac koji koristi opasne radne tvari dužan je primijeniti pravila zaštite na radu i postupati prema uputama proizvođača. Dakle, proizvođač je u ovom slučaju naglasio da se radi o boji čija je primjena za radove na otvorenom prostoru.

        Nadalje, čl. 48. Zakona utvrđeno je da je obveza poslodavca da koncentracija opasnih radnih tvari u radnim prostorijama u obliku plinova, para i aerosola bude što niža i stalno ispod maksimalno dozvoljenih koncentracija (MDK). U jednom trenutku mjerenja, nakon nastanka događaja otrovanja radnika, koncentracija štetnih tvari iznosila je 750 mg/m3, što je skoro četiri puta više od vrijednosti MDK.

        Odredbom čl. 138. Pravilnika o zaštiti na radu za radne i pomoćne prostorije i prostore (NN, br. 6/84) utvrđeno je da ubacivanje i izbacivanje zraka pri umjetnom provjetravanju mora biti izvedeno tako da koncentracija zagađenja zraka u zoni disanja radnika ne prelazi vrijednosti MDK, a čl. 134. st. 1. citiranog Pravilnika određeno je, između ostalog, da je provjetravanje prirodnim putem dopušteno samo u onim radnim i pomoćnim prostorijama u kojima pri radu ne dolazi do stvaranja štetnih para, plinova, dimova, magle i prašine.

        S obzirom da se radilo u opisanom slučaju o podrumskoj prostoriji, lako je zaključiti da je bila slaba učinkovitost prirodnog provjetravanja pa je upitno bi li se i u drugim prostorijama, smještenim na razini ili iznad razine zemlje, prirodnim provjetravanjem uspjela održati koncentracija štetnih tvari ispod vrijednosti MDK. Zbog toga je prethodna odredba cit. pravilnika jasna kada nalaže osiguranje umjetnog provjetravanja u sredini gdje se stvaraju opasne tvari u obliku plinova.

        Inspektor rada je tijekom očevida utvrdio da radniku nisu prethodno osigurana određena osobna zaštitna sredstva za zaštitu dišnih organa.

        Prema odredbi čl. 27. Pravilnika o sredstvima osobne zaštite na radu i osobnoj zaštitnoj opremi (SL br. 35/69, na snazi temeljem čl. 114. st. 1. Zakona), a s obzirom da se posao obavljao u zatvorenoj ili u nedostatno provjetravanoj prostoriji, s vrlo niskim sadržajem kisika i u atmosferi toluena i nitroznih plinova (nitro razrjeđivač), proizlazi da bi jedino odgovarajuće osobno zaštitno sredstvo bio izolacioni aparat (aparat s kisikom i komprimiranim zrakom).

        Očevidom na mjestu događaja utvrđeno je da je od 60 kg boje i 10 l nitro razrjeđivača ostalo neutrošeno svega 7 kg boje i 1 l razrjeđivača.

        Za stradalog radnika, KV soboslikara i ličioca, poslodavac je predočio dokaz da je isti osposobljen za rad na siguran način, sukladno obvezi iz čl. 27. st. 1. Zakona. Poslodavac nije imao obvezu prijave privremenog radilišta s obzirom da je predviđeni rok izvođenja radova bio kraći od pet dana sukladno odredbi čl. 56. st. 3. Zakona.

        Prethodno opisani događaj pokazuje važnost mogućnosti da osposobljeni i određeni radnici za pružanje prve pomoći tu pomoć stvarno i pruže odnosno da barem pravovremeno pozovu medicinsku pomoć. Drugim riječima, poslodavac bi morao voditi računa da su uvijek najmanje dvojica radnika na istom radilištu u smislu moguće potrebe pružanja prve pomoći. Da je tako bilo u ovom slučaju, postojala je mogućnost da se izbjegne smrtni slučaj radnika.

 

 

POVREDA PROPISA

 

        Na privremenom radilištu utvrđene su sljedeće povrede propisa:

 

odredba članka 43. stavak 1. Zakona kojom je regulirano da ukoliko nije moguće pravilima zaštite na radu na sredstvima rada ili organizacijskim mjerama otkloniti ili u dovoljnoj mjeri ograničiti opasnosti po sigurnost i zdravlje zaposlenika, poslodavac mora osigurati odgovarajuća zaštitna sredstva i skrbiti da ih zaposlenici koriste pri obavljanju poslova, a koja je sankcionirana odredbom članka 109. stavak 1. podstavak 6., stavak 2. i 3. Zakona,

 

odredba članka 44. stavak 2. Zakona kojom je regulirano da poslodavac treba skrbiti da su radni postupci tako pripremljeni i organizirani te da se provode na način da se njima ne utječe štetno na sigurnost i zdravlje zaposlenika, a koja je sankcionirana odredbom članka 109. stavak 1. podstavak 8., stavak 2. i 3. Zakona,

 

odredba članka 271. stavak 2. a u svezi članka 266. stavak 1. Kaznenog zakona (NN, br. 110/97), jer se kod izvođenja građevinskih radova postupilo protivno propisima zaštite na radu, zbog čega je došlo do smrtne ozljede radnika.

 

 

PODUZETE INSPEKCIJSKE MJERE

 

        Nakon obavljenog uviđaja i nadzora a prema činjenicama utvrđenih zapisnikom, inspektor rada za zaštitu na radu je podnio kaznenu prijavu nadležnom Državnom odvjetništvu protiv odgovornog organizatora radova jer je postupio protivno uputama proizvođača boje odnosno što nije poduzeo mjere zaštite na radu u smislu odstranjivanja štetnih tvari iz podrumskog prostora za vrijeme rada ili osiguranja propisanog osobnog zaštitnog sredstva kojim bi spriječio štetan utjecaj po život radnika.