SMRTNA OZLJEDA RADNIKA PRI
SOBOSLIKARSKIM RADOVIMA
Dana 09.
lipnja 2001. god. Kod poslodavca u djelatnosti završnih radova u građevinarstvu
- soboslikarski i staklarski radovi, prilikom bojanja podne površine bojom na
bazi umjetnih smola, smrtno je stradao radnik NJ.M. star 52 godine.
Prijava o
nastalom događaju dostavljena je nadležnom tijelu inspekcije rada od
strane Policijske uprave Osječko baranjske županije, a nadzor je obavio
inspektor rada Područne jedinice Osijek, Odsjek za nadzor u području
zaštite na radu.
OPIS
DOGAĐAJA
Investitor
radova prihvatio je ponudu izvođača radova koja se odnosila na
bojanje poda podrumske prostorije budućeg skladišnog prostora. U ponudi je
stajalo da će se bojanje izvesti «asfalt lakom» uz prethodnu impregnaciju
podloge. Investitor je naglasio da se radi o hitnim radovima jer je trebalo što
prije preseliti robu iz trenutačnog skladišta u novopredviđeni
skladišni prostor.
Izvođač
je za navedene radove angažirao dvojicu radnika koji su na mjesto rada
dopremili potrebne količine materijala i započeli prvog dana s
čišćenjem poda te s impregnacijom cementne glazure pomoću
akrilne emulzije.
Radilo se o
podrumskoj prostoriji dimenzija 15 x 6,5 x 2,7 m (d x š x v) u koju se ulazi s
prizemlja spuštajući se niz 15 stepenica.
Na zidu
podruma, ispod razine zemlje, ugrađen je dvokrilni prozor, dimenzija 1,4 x
0,7 m, dok je na stropu podruma, neposredno uz ulaz s prizemlja, izveden otvor
za dizalo dimenzija 1 x 1,5 m.
Drugog dana
radnici su započeli s premazivanjem podne površine bojom. Na raspolaganjnu
im je stajalo 60 kg boje i 10 l nitro razrjeđivača za
razrjeđivanje boje te za čišćenje pribora za bojanje.
U
određeno vrijeme, privremeno radilište je obišao organizator
soboslikarskih radova te zaključio da radovi napreduju predviđenim
tempom, s obzirom da je u to vrijeme bio izvršen jedan premaz poda i
stepenište. Stoga je organizator radova ocijenio da radove može dovršiti samo
jedan radnik te je drugog radnika rasporedio na drugo radilište na poslove
ličenja ograde.
Negdje oko
18 sati istog dana, vlasnik objekta i ujedno investitor radova uočio je da
je još uvijek upaljeno svjetlo u podrumu u kojem su se obavljali radovi te se
stepenicama spustio spustio do podruma gdje je vidio radnika kako leži na podu.
Prišao mu je, opipao puls i zaključio da pulsa nema, pa je odmah pozvao
hitnu pomoć.
Zbog visokih
koncentracija štetnih tvari uslijed ishlapljivanja nanešene boje, nije se moglo
prići do smrtno stradalog radnika pa je pozvana vatrogasna jedinica koja
je vodenim mlazovima odstranjivala štetne plinove iz podruma te se istodobno
mjerila i koncentracija plinova.
Očevid
na mjestu događaja obavljen je kada je koncentracija štetnih tvari pala u
dopuštene vrijednosti.
PROVEDBA
PROPISA ZAŠTITE NA RADU
Uvidom
inspektora rada u tehničke informacije proizvođača boje
zaključeno je da se radi o boji komercijalnog naziva «signolit» čija
je primjena za horizontalnu signalizaciju na ulicama gradova, na cestama,
autoputovima i aerodromima, dakle na otvorenom prostoru.
Boja je
proizvedena na osnovi otopine akrilatnog kopolimera u organskim otapalima te
sadrži toluen kao opasnu tvar. Na ambalaži boje postavljena je oznaka opasnosti
R 20 – štetno ako se udiše, te oznaka Xn – štetno. Također je
naznačeno da otrovnost boje prema MDK iznosi 200 mg/m3.
Prema
odredbi čl. 45. st. 2. Zakona o zaštiti na radu (NN, br. 59/96 i 94/96,
nastavno: Zakon) poslodavac koji koristi opasne radne tvari dužan je
primijeniti pravila zaštite na radu i postupati prema uputama
proizvođača. Dakle, proizvođač je u ovom slučaju
naglasio da se radi o boji čija je primjena za radove na otvorenom
prostoru.
Nadalje,
čl. 48. Zakona utvrđeno je da je obveza poslodavca da koncentracija
opasnih radnih tvari u radnim prostorijama u obliku plinova, para i aerosola
bude što niža i stalno ispod maksimalno dozvoljenih koncentracija (MDK). U
jednom trenutku mjerenja, nakon nastanka događaja otrovanja radnika,
koncentracija štetnih tvari iznosila je 750 mg/m3, što je skoro četiri
puta više od vrijednosti MDK.
Odredbom
čl. 138. Pravilnika o zaštiti na radu za radne i pomoćne prostorije i
prostore (NN, br. 6/84) utvrđeno je da ubacivanje i izbacivanje zraka pri
umjetnom provjetravanju mora biti izvedeno tako da koncentracija zagađenja
zraka u zoni disanja radnika ne prelazi vrijednosti MDK, a čl. 134. st. 1.
citiranog Pravilnika određeno je, između ostalog, da je provjetravanje
prirodnim putem dopušteno samo u onim radnim i pomoćnim prostorijama u
kojima pri radu ne dolazi do stvaranja štetnih para, plinova, dimova, magle i
prašine.
S obzirom da
se radilo u opisanom slučaju o podrumskoj prostoriji, lako je
zaključiti da je bila slaba učinkovitost prirodnog provjetravanja pa
je upitno bi li se i u drugim prostorijama, smještenim na razini ili iznad
razine zemlje, prirodnim provjetravanjem uspjela održati koncentracija štetnih
tvari ispod vrijednosti MDK. Zbog toga je prethodna odredba cit. pravilnika
jasna kada nalaže osiguranje umjetnog provjetravanja u sredini gdje se stvaraju
opasne tvari u obliku plinova.
Inspektor
rada je tijekom očevida utvrdio da radniku nisu prethodno osigurana
određena osobna zaštitna sredstva za zaštitu dišnih organa.
Prema
odredbi čl. 27. Pravilnika o sredstvima osobne zaštite na radu i osobnoj
zaštitnoj opremi (SL br. 35/69, na snazi temeljem čl. 114. st. 1. Zakona),
a s obzirom da se posao obavljao u zatvorenoj ili u nedostatno provjetravanoj
prostoriji, s vrlo niskim sadržajem kisika i u atmosferi toluena i nitroznih
plinova (nitro razrjeđivač), proizlazi da bi jedino odgovarajuće
osobno zaštitno sredstvo bio izolacioni aparat (aparat s kisikom i
komprimiranim zrakom).
Očevidom
na mjestu događaja utvrđeno je da je od 60 kg boje i 10 l nitro
razrjeđivača ostalo neutrošeno svega 7 kg boje i 1 l
razrjeđivača.
Za stradalog
radnika, KV soboslikara i ličioca, poslodavac je predočio dokaz da je
isti osposobljen za rad na siguran način, sukladno obvezi iz čl. 27.
st. 1. Zakona. Poslodavac nije imao obvezu prijave privremenog radilišta s
obzirom da je predviđeni rok izvođenja radova bio kraći od pet
dana sukladno odredbi čl. 56. st. 3. Zakona.
Prethodno
opisani događaj pokazuje važnost mogućnosti da osposobljeni i
određeni radnici za pružanje prve pomoći tu pomoć stvarno i
pruže odnosno da barem pravovremeno pozovu medicinsku pomoć. Drugim
riječima, poslodavac bi morao voditi računa da su uvijek najmanje
dvojica radnika na istom radilištu u smislu moguće potrebe pružanja prve
pomoći. Da je tako bilo u ovom slučaju, postojala je mogućnost
da se izbjegne smrtni slučaj radnika.
POVREDA PROPISA
Na
privremenom radilištu utvrđene su sljedeće povrede propisa:
odredba članka 43. stavak 1. Zakona kojom je
regulirano da ukoliko nije moguće pravilima zaštite na radu na sredstvima
rada ili organizacijskim mjerama otkloniti ili u dovoljnoj mjeri
ograničiti opasnosti po sigurnost i zdravlje zaposlenika, poslodavac mora
osigurati odgovarajuća zaštitna sredstva i skrbiti da ih zaposlenici
koriste pri obavljanju poslova, a koja je sankcionirana odredbom članka
109. stavak 1. podstavak 6., stavak 2. i 3. Zakona,
odredba članka 44. stavak 2. Zakona kojom je
regulirano da poslodavac treba skrbiti da su radni postupci tako pripremljeni i
organizirani te da se provode na način da se njima ne utječe štetno
na sigurnost i zdravlje zaposlenika, a koja je sankcionirana odredbom
članka 109. stavak 1. podstavak 8., stavak 2. i 3. Zakona,
odredba članka 271. stavak 2. a u svezi članka
266. stavak 1. Kaznenog zakona (NN, br. 110/97), jer se kod izvođenja
građevinskih radova postupilo protivno propisima zaštite na radu, zbog
čega je došlo do smrtne ozljede radnika.
PODUZETE INSPEKCIJSKE MJERE
Nakon
obavljenog uviđaja i nadzora a prema činjenicama utvrđenih
zapisnikom, inspektor rada za zaštitu na radu je podnio kaznenu prijavu
nadležnom Državnom odvjetništvu protiv odgovornog organizatora radova jer je
postupio protivno uputama proizvođača boje odnosno što nije poduzeo
mjere zaštite na radu u smislu odstranjivanja štetnih tvari iz podrumskog
prostora za vrijeme rada ili osiguranja propisanog osobnog zaštitnog sredstva
kojim bi spriječio štetan utjecaj po život radnika.