15. veljače 2011.
Prenijeto iz Vijesnika od utorka, 15. Veljače 2011.
Autorica je novinarka Marijana Matković

Kada dugovi dosegnu milijune, a temeljni kapital je 20.000 kuna, već je kasno

Nakon što smo u četvrtak objavili broj telefona na koji se mogu javiti radnici koji imaju problema zbog neisplate plaća, naši djelatnici kraj telefona izgubili su glas. Do petka poslijepodne javilo se nekoliko desetaka ljudi, kaže Mladen Novosel, predsjednik SSSH. Sindikat će u njihovo ime, dakle tako da ostanu anonimni, podnijeti prijave Državnom inspektoratu, a od idućeg tjedna pokrenut će se i aktivnosti prema HUP-u i Vladi radi osmišljavanja strategije za rješavanje toga gorućeg problema. Sindikalne središnjice, kaže, imaju informacije o 10.000 do 15.000 članova sindikata koji ne primaju plaću, no procjenjuje se da je u toj situaciji i oko 55.000 do 60.000 ljudi koji nisu organizirani i koji ne znaju svoja prava.
Sve te priče, kaže Novosel, vrlo su slične, počinju slično: plaće najprije kasne petnaestak dana, idući mjesec kasne dodatnih desetak ili se isplati tek dio plaće i na kraju se dogodi da u jednoj godini čovjek ne dobije 12, nego sedam ili osam plaća. S tim minusom ulazi se u iduću godinu, u kojoj obično dođe do kraha.
Poslodavac koji ima problema s plaćom, često ne uplaćuje ni doprinose, pa se gotovo u pravilu naknadno otkrije da postoje mjeseci i mjeseci dugovanja. »Poseban su problem pritom ljudi kojima se s plaće skida rata kredita. U praksi, poslodavci ih često i fiktivno obustave, odnosno prikažu isplatu na potvrdi o plaći, ako su je izdali, ali taj novac ne uplate banci, pa banke ljudima šalju opomene. Svaka ta opomena ima svoju cijenu, time se dodatno povećava dug, pa nakon nekoliko mjeseci stižu ovrhe i prisilna naplata«, kaže. I u slučaju bolovanja duljeg od 42 dana, sindikati već dulje pokušavaju doći do toga da HZZO naknadu za bolovanje isplaćuje izravno na tekući račun radnika umjesto sadašnje situacije u kojoj bi ga trebao isplaćivati poslodavac, koji onda od HZZ-a traži naknadu.
»Sve to radnike najčešće dovede u nemoguću poziciju, jer je temeljni kapital takvih tvrtki u pravilo vrlo mali i nema novca kojim bi se radnici mogli naplatiti. Osim toga, to se često i izbjegava. Imali smo primjer tvrtke u kojoj su radnici predložili stečaj nakon što je utvrđeno da je temeljni kapital tvrtke 20.000 kuna, dok je račun tvrtke blokiran zbog 14,5 milijuna kuna duga. No, na Trgovačkom sudu predložili su radnicima da povuku zahtjev i pokušaju doći do dogovora, umjesto da se u takvom slučaju automatski pokreće stečaj«, kaže Novosel. U takvim situacijama česti su i pritisci na radnike da odustanu od stečaja, što nerijetko i uspijeva jer ljudi strahuju da će - ostati bez ikakva posla.
»No, radnici moraju imati na umu da odugovlačenje nije dobro rješenje«, upozorava predsjednik SSSH. U praksi se, naime, lakše naplate i češće nastave s poslom - uz zadržavanje dijela radnika - one tvrtke u kojima se dugovi ne gomilaju godinama. Osim toga, valja voditi računa da se, dok su dugovi manji, oni mogu namiriti iz Fonda za zapošljavanje, na temelju Zakona o osiguranju radničkih potraživanja, koji kaže da radnici tvrtki u stečaju iz tog fonda mogu dobiti tri neisplaćene plaće i 50 posto svoje otpremnine.
»Nerijetko se problemi počnu rješavati već i ako radnici zaprijete pokretanjem stečaja, jer to bitno mijenja odnos snaga. Naime, pokrene li ga sam poslodavac, on ima pravo predložiti stečajnog upravitelja i time ima utjecaja na stečajni postupak, a nije svejedno ni kako će se u stečajnom postupku postaviti stečajni upravitelj. Ako to učine radnici, onda je pravo da predlože upravitelja na njima i veća je vjerojatnost da će osigurati upravitelja koji će nastojati zadržati proizvodnju i što veći broj postojećih radnika«, pojašnjava Novosel.

HUP: Ostavimo to institucijama
»Rezerviran sam prema tome i ne bih se htio upuštati u ocjene jesu li te brojke točne, kao ni u to o kojem je broju radnika riječ jer o tome možemo govoriti samo na temelju podataka Porezne uprave ili mirovinskog zavoda. Znamo, naravno, da postoji i taj problem, no mi često biramo loš put za takve probleme. Nema smisla tražiti izvaninstitucionalna rješenja. Postoji porezni nadzor, Financijska policija, mirovinski zavod, i to trebaju biti prvi indikatori koji pokazuju da postoje problemi«, odgovara Bernard Jakelić, glavni ravnatelj HUP-a, na pitanje kako će HUP odgovoriti na sindikalni poziv za suradnju u traženju modela da se riješi problem radnika koji rade, a ne primaju plaću. Na pitanje što učiniti kada i institucije u tome zakažu pa poslodavac, na primjer, ne izda dokument o plaći ni nakon što to od njega zatraži inspekcija, kaže da opet - postoje institucije.
»Postoje mogućnosti i mehanizmi za sankcioniranje takvih prekršitelja, samo ih treba primijeniti«, kaže. No, ukazuje li dugogodišnja praksa opraštanja dugova za poreze i doprinose na to da se neke stvari namjerno ne čine i slažu li se poslodavci s tim da se nekima dugovi godinama namjerno opraštaju, da bi se tako kupovao socijalni mir?
»Ne mislim da se ne čini, ili da je to namjerno. Kod nas postoji drugi problem na koji ukazuju i poslodavci na terenu. Nadzori i kontrole najčešći su u tvrtkama koje posluju legalno, vjerojatno zato što se računa da će se kod njih, ako se pronađe neki sitni nedostatak, to lako naplatiti, dok se premalo nadziru oni koji rade u sivoj zoni«, kaže Jakelić. HUP je, dodaje, svakako zainteresiran da se takvom radu stane na kraj jer to predstavlja nelojalnu konkurenciju.
»No, sve inicijative da sada tražimo neka rješenja treba svesti na poziv institucijama da rade svoj posao«, zaključuje uz napomenu kako je država i ovako preskupa da bi se, pored onih koji trebaju obaviti taj posao, stvarala paralelna rješenja. [M. M.]

Sedam sindikalnih savjeta radnicima
1. Informirajte se! Redovito provjeravajte račun u drugom mirovinskom stupu i evidenciju u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, što je moguće i putem internetske stranice fonda u kojem osiguranik štedi ili HZMO-a, nakon što se od tih institucija dobije šifra za ulaz u evidenciju.
2. Tražite! Ako sumnjate da doprinosi nisu plaćeni, zatražite da sindikat ili radničko vijeće pokrene odgovarajući postupak. I u slučaju neisplate plaće zahtijevajte da sindikat što prije pokrene pregovore s poslodavcem.
3. Sudjelujte! Organizirajte se kroz radničko vijeće, ili sindikat (koji u praksi ima više mehanizama za djelovanje), jer jedino organizirani i ujedinjeni radnici mogu izboriti svoja prava - poslodavcima idu na ruku oni kojima se može manipulirati.
4. Razmišljajte! Ne čekajte predugo - ako tvrtka nije nagomilala previše dugova, veća je vjerojatnost da će se u eventualnom stečajnom postupku osigurati isplata dugovanja, ali i stvoriti pretpostavke za nastavak proizvodnje i zadržavanje dijela radnika. Praksa je pokazala da se dugovi lakše namiruju kod obrtnika, koji odgovaraju svom svojom imovinom, a puno teže kod dioničkih društava koja odgovaraju samo svojim temeljnim kapitalom koji najčešće ne prelazi 20.000 kuna.
5. Prijavite! Prema Zakonu o radu, plaća se isplaćuje najkasnije do 15. u mjesecu ako to nije drukčije dogovoreno kolektivnim ugovorom. Do tog datuma moraju biti podmirene i obveze prema državi. U slučaju kašnjenja, poslodavac je dužan najkasnije do kraja mjeseca dostaviti radniku potvrdu o plaći s izračunom pripadajućih poreza i doprinosa - na temelju tog dokumenta lakše je naplatiti dugovanja. Ako poslodavac nije izdao tu potvrdu, prijavite ga inspekciji rada što prije.
6. Djelujte! Donesite odluku o pokretanju stečajnog postupka prije nego dugovi premaše tri plaće i 50 posto zakonom zajamčene otpremnine, koliko se može namiriti iz Fonda za zapošljavanje, temeljem Zakona o osiguranju radničkih potraživanja. Ako stečaj pokreću radnici, mogu utjecati na njegov postupak.
7. Pregovarajte! Ako postoji povjerenje između poslodavca i radnika i procjena da su problemi kratkoročni, dobro je pregovarati i postići kompromis, ali isključivo uz čvrste mjere zaštite da će se dogovor poštovati (na primjer, pisani sporazum između sindikata i radnika).