1. ožujka 2010.
ODNOS INE PREMA OVISNIM DRUŠTVIMA STVARA NEZADOVOLJSTVO I STRAH RADNIKA

Iako su ovisna društva do ove financijske krize ipak nekako uspijevala opstajati na tržištu - većinom obavljajući poslove iz svojeg portfelja za potrebe INA, d.d. - posljedice ovog recesijskog stanja odrazile su se najprije na prava radnika u tim društvima, i to isplatom niže satnice nego što je isplaćena radnicima u INA, d.d.

Isplatom plaće za siječanj radnicima ovisnih društava u INA – grupi, SINACO-u i STSI-u,  na djelu je pokazana tamna strana  politike izdvajanja ovisnih društava, a o čemu je Sindikat EKN-a progovarao od samog početka tzv. „outsourcinga“. Svrha izdvajanja sada je to očito, nije imala za cilj poboljšanje ekonomičnosti poslovanja tvrtke matice, već je cilj bio dovesti tvrtke kćeri u situaciju da ne mogu, prvo pratiti prava i kolektivni ugovor matice, a nakon toga ih, opet u ime „ekonomičnosti poslovanja“ pokušati i prodati na tržištu - jer obavljaju poslove koji ne spadaju u osnovne djelatnosti kompanije.

Navedeno temeljim i na tome što sindikatu nikad nisu prezentirani jasni gospodarski pokazatelji  postupka izdvajanja ovisnih društava iz  INA, d.d. – koje i kakve financijske koristi su temeljem tog procesa ostvarene.

Usto, valja napomenuti kako sindikati već mjesecima od članova Odbora izvršnih direktora slušaju „istu priču“  kako se u budućnosti ne može očekivati da radnici ovisnih društava imaju ista prava kao i radnici INA, d.d.  I budućnost im je pokucala na vrata.

Uprava Ine dostavila je Društvima Ina Grupe dopis „Obavijest o utvrđivanju cijene sata rada sukladno politici plaća u Ina d.d. i relevantnim odredbama iz KU za Vaše društvo“, a kojim se društva upućuju da osnovne elemente plaće za siječanj 2010.g. utvrde u skladu s:

• politikom plaća u Ina d.d. vezanom uz rast cijene sata rada od 1.1. 2010.
• Relevantnim odredbama iz Kolektivnog ugovora pojedinog društva

Zašto navedenu obavijest i uputu Uprave društava nisu poštovale, morat će objasniti i vlasniku i socijalnom partneru.

Uz takvu budućnost, valja napomenuti da se u slučaju SINACA d.o.o. radi prvenstveno o licemjerju vlasnika (INA, d.d.) koji nikad nije proveo svoje obveze o dokapitalizaciji  društva temeljem  osnivačkog ugovora. Iako je sadašnja financijska situacija u Sinacu velikim dijelom posljedica takvog postupanja vlasnika, to je kažu sada nebitno jer su dokapitalizaciju trebali provesti „neki drugi ljudi“ – valjda se misli na pojedince iz ranijih saziva Uprave od kojih neki  i dalje baštine članstvo u Upravi INE. Vjerojatno radi dobro odrađenog  outsourcinga.
„Ovi sadašnji“ isto tako od srpnja 2009. nisu ništa učinili da temeljem konstruktivnih prijedloga  sindikata riješe radno-pravni status radnika u Sinacu – osim uvjetovali potpisivanje kolektivnog ugovora, pristajanjem sindikata na ozakonjenje niže satnice - pa su čekali istek važenja kolektivnog ugovora.