16. listopada 2009.
VAŽNO JE BITI ČLANOM SINDIKATA!

U slučaju dr. Srećka Sladoljeva po tko zna koji put svjedočimo borbi pojedinca protiv moćnoga poslodavca kroz bespuća hrvatskog pravnog sustava. Ovoga puta i pred očima javnosti. I gdje ja sada naš kolega Srećko? Ne radi, suspendiran je, zabranjen mu je ulazak na radno mjesto, dok Sindikat EKN-a čini sve što je u okvirima zakona i mogućnosti da se vrati ondje gdje i pripada – na radno mjesto. A okvir zakona je porozan.

Naš kolega Srećko nije samo običan radnik, on je visokoobrazovani stručnjak, član Radničkog vijeća Imunološkog zavoda i predstavnik tih istih radnika u Nadzornom odboru poduzeća. I sve bi bilo dobro da je samo kimao glavom i slušao poslodavca, bojao se i držao jezik za zubima. Ali ne, morao je on upozoriti na štetne ugovore koji mogu u trenu uništiti njegovo poduzeće i stotine njegovih kolega ostaviti na ulici. Nagrađen je suspenzijom i to pred očima javnosti.

Sad možemo zamisliti kako je njegovim kolegama, običnim radnicima, članovima sindikata. Jesu li hrabriji nakon ovoga ili su još više u strahu?

Znate li da poslodavci novim izmjenama Zakona o radu traže lakše otpuštanje radnika „jer su naši radnici zaštićeni kao lički medvjedi“? A znate li da zakon ne dozvoljava otkaz članu radničkog vijeća bez suglasnosti istoga tijela? Pa tko je ovdje lud?

Srećko je, na žalost, samo jedan od mnogih „ZAŠTIĆENIH“ kategorija radnika u koje spadaju članovi radničkog vijeća, povjerenici zaštite na radu i sindikalni povjerenici koji svakodnevno dobivaju otkaze iako ih zakon štiti. Zamislite kako onda prolaze tisuće i tisuće radnika u pogonima koji nisu zaštićeni.

Naš kolega Srećko danas kaže da je napokon shvatio snagu i važnost članstva u sindikatu. Do nedavno je razmišljao poput prosječnog građanina i radnika - da sindikat služi samome sebi te da ne može pomoći radniku. Shvatio je da bi i njegov položaj bio sigurniji da je još njegovih kolega iz poduzeća učlanjeno u sindikat, bili bi jači, organiziraniji. Ali, mnogi njegovi kolege i brojni radnici ne razmišljaju o potrebi sindikalnog organiziranja sve dok ne dođu pred zid. A tada je najčešće kasno. Uvijek je lakše sa strane kritizirati i smijati se pokušajima sindikata da se izbori za pravdu. Valjda im je previše dati 40-ak kuna za članarinu sindikatu, bolje je to uložiti u kladionicu.

Od početka godine deseci tisuća radnika su ostali bez posla. Mnogi od njih su članovi sindikata. Sindikat ne može spasiti sve radnike, ali može neke. I zbog tih nekoliko se isplati biti članom sindikata. A što nas je više članova bit ćemo jači i bit će nas teže istjerati na cestu.  Zato je važno biti članom sindikata!