19. ožujka 2009.
INTERVIEW: Ivan Tomac za NOVI LIST
RAZGOVOR: IVAN TOMAC, PREDSJEDNIK SINDIKATA ENERGETIKE, KEMIJE I NEMETALA I POTREDSJEDNIK SAVEZA SAMOSTALNIH SINDIKATA HRVATSKE ZA GOSPODARSTVO |
VLADA NE »PRIZNAJE« DA PROBLEMI DOISTA POSTOJE |
Ne poznaju situaciju, ne razgovaraju s ljudima. Što je najtragičnije, predizborna kampanja je počela i dok mi završimo lokalne izbore, nitko neće razgovarati o gospodarstvu. A pred kraj svibnja zbrajat ćemo mrtve
Razgovarala Gabrijela GALIĆ |
 Gospodarski sindikati sve češće otvaraju pitanje gospodarske krize iznoseći pritom realne probleme s kojima se susreću u tvrtkama u kojim djeluju. Upozoravaju na potrebu hitnog donošenja konkretnih mjera, kao i njihovu hitru primjenu kako bi se sačuvala proizvodnja. Predsjednik Sindikata energetike, kemije i nemetala te potpredsjednik Saveza samostalnih sindiakta za gospodarstvo Ivan Tomac nedavno je otvorio i pitanje plaća, pozivajući javni sektor da se prestane uspoređivati s gospodarstvom.
Kriza je u gospodarskom sektoru počela još potkraj prošle godine, a poslodavci danas govore da dnevno bez posla ostaje 150 radnika. Je li uopće išta napravljeno kako bi se pomoglo realnom sektoru?
– Ne mogu govoriti da svaki dan ostaje 150 ljudi bez posla, ali znam da se u devet firmi u ovom trenutku govori o višku 1.957 radnika, od 6.344 radnika, koliko ih zapošljavaju. Programi zbrinjavanja viška su u opticaju. U Plivi je višak 790 radnika, ali to je višak uzrokovan promjenom vlasnika, nastao u zadnje dvije godine.
Primjer AD Plastika
Poslodavac je tu vrlo mudro postupio, cijeli posao odradio sa sindikatima u funkciji radničkog vijeća. Istovremeno su otpremnine koje nudi Pliva »san ljetne noći«. Odmah je i potpisan kolektivni ugovor za ovu godinu pa se za 1.600 od 2.100 radnika plaća povećava prosječno 12 posto. Takvog povećanja u Hrvatskoj ove godine nema šanse da će biti. Javnost je umirena, radnici su umireni. Nama se od svih 790 radnika javilo njih pet.
Međutim, spustimo tu priču dolje, na jednu od prvih tvrtki u zemlji na području automobilske industrije, AD Plastik. Lani su zapošljavali 1.156 radnika, do kraja ove godine bit će ih 705. Tvrtka je već u drugoj polovici prošle godine zbog smanjenih narudžbi bila u poteškoćama, tako da je kraj godine dočekala sa 176 radnika manje. Ova je godina posebno karakteristična, jer su im narudžbe 40 posto manje kod osobnih i 70 posto kod gospodarskih vozila. Inker Zaprešić u vlasništvu španjolske Rocce imao je 706 zaposlenih krajem prošle godine, a u siječnju 546 radnika. No, tu nije kraj. Narudžbe su im smanjenje 50 posto. Tu je i Lipik Glas...
No, sindikate se u posljednje vrijeme često proziva da nisu spremni za razgovore, odricanja u krizi
Dajte nam otpremnine Plive!
U središnjici ste koja prvenstveno okuplja gospodarske sindikate, ali imate i javne službe. Je li to već pomalo na djelu sukob gospodarstva i proračunskih korisnika?
– U tim našim međusobnim odnosima moramo biti izuzetno oprezni i osjetljivi da ne bismo došli do pozicije da u eforiji napadamo javni sektor ili tražimo da se oni odreknu svoga dijela dogovorenog i potpisanog. To ionako ne bi otišlo u korist gospodarstva. Sukoba nema, a hoće li ga biti u narednom vremenu, ne znam. Mi samo tražimo da se razumije i pozicija naših radnika koji odlaze s opremninama od 20 tisuća kuna do 300 tisuća kuna bruto, kao što je u Plivi. U svim ovim razgovorima u proteklih mjesec dana, kad bi se spominjale otpremnine, rekli bi radnici – dajte vi nama otpremnine Plive, nije nas briga za Lipik Glas, za Bobana, za bilo kojega. |
– AD Plastik je odličan primjer. Koncem prošle godine potpisali smo kolektivni ugovor i pet posto povećanja osnovne plaće. Međutim, početkom ove godine išli smo ga mijenjati jer su rezultati bili toliko drastični da smo se vratili na satnicu iz prošle godine, osim za proizvodne radnike i radnike u režiji s koeficijentom do 1,55. Njima je priznato povećanje od pet posto na plaću, jer su to najniže plaće u firmi. Članovi uprave sebi su smanjili plaće 15 posto, dok su članovima uprave s plaćom od preko 10 tisuća kuna neto, primanja smanjena 10, a radnicima s plaćom do 10 tisuća kuna plaće su manje za pet posto. I pored poduzimanja tih mjera, ljude se slalo na čekanje zbog nedostatka posla. No, ni to nije dalo rezultata i moralo se pristupiti utvrđivanju programa zbrinjavanja viška koji je napravljen sa sindikatom. Svi su pokazatelji govorili da je tvrtka lani trebala ostvariti 24 milijuna kuna dobiti, međutim napravljen je gubitak od 24 milijuna kuna. A ono na što nas upozorava direktor te tvrtke je da od sredine siječnja traži sastanak s ministrom Polančecom da se nađe s predstavnicima automobilske industrije u Hrvatskoj. Ima 30 takvih firmi i zapošljavaju 5,5 tisuća radnika.
Radnici snose rizik
Kolike su prosječne plaće u segmentu gospodarstva kojeg zastupate?
– Prosječna plaća u AD Plastiku je 5.543 kune bruto. Našim članovima prosjek je 4.711 bruto. U Inkeru, kao i kod svih keramičara, plaće su male. Radi se u tri smjene, a bruto prosjek firme iznosi 4.519 kuna. Plaće naših članova, dakle plaće proizvodnih radnika, su 3.971 kunu bruto. Poslodavac i vlasnik ne žele otpuštati, jer je situacija takva da je teško dobiti radnike na takvim poslovima. Žele na mjesec dana zatvoriti proizvodnju u kojoj radi 500 radnika. Međutim, to im nije nikakva ušteda jer radniku moraju isplatiti osnovnu plaću. Predlažu stoga da i radnici snose dio rizika i dobivaju 50 posto svoje plaće. No, tu se pojavljuje problem i minimalne plaće, ali i problem uplate manjih doprinosa za radnika. To su problemi s kojima se svakodnevno susrećemo.
Što bi Vlada trebala napraviti?
– Čini mi se – svi puno pričamo, ali bez konkretizacije problema. Priča se uopćeno da treba pomoć gospodarstvu. Kojem gospodarstvu? Koje su to firme, na koji način? Kroz subvencioniranje ili sufinanciranje kamata, stvaranje fonda za pomoć onima koji neće otpuštati radnike, ili idemo u Hrvatskoj stvoriti takvu klimu da, ako jesmo u krizi, da je svi jednako osjećamo. Sustavnih mjera nema. Vlada donosi 10 antirecesijskih mjera, a Savez 27. Niti će biti provedene Vladine mjere, niti će se naše razmatrati.
Plaće ispod prosjeka
Hoćete reći da Vlada ne »priznaje« da problemi doista postoje?
– Apsolutno sam toga mišljenja. Ne poznaju situaciju, ne razgovaraju s ljudima. Što je najtragičnije, predizborna kampanja je počela i dok mi završimo lokalne izbore, nitko neće razgovarati o gospodarstvu. A pred kraj svibnja zbrajat ćemo mrtve.
Javne službe često govore o potrebi usklađivanja plaća s gospodarstvom. Nedavno ste rekli da vam je dosta tih poruka, no, što bi takvo usklađivanje značilo?
– To znači da će se uskladiti s tekstilom, na primjer. Idemo se uskladiti s tekstilom! S kim da se u gospodarstvu usklađuje kad je javni sektor, izuzev obrazovanja, iznad prosjeka zemlje? Javna uprava 11 posto, zdravstvo 17, uprava i samouprava šest posto iznad prosjeka. Nama je cijela prerađivačka industrija, znači 250 tisuća ljudi, 10 posto ispod prosječne plaće. A ako tu uzmemo u obzir kemijsku industriju koja ima 19 ili 20 posto više od prosjeka, ili tekstilnu koja ima 53 posto ispod prosjeka, onda dobijemo ovaj prosjek koji ništa ne govori dok ne vidite žive ljude. Pa ako je bruto plaća na državnoj razini prosječno 7,4 tisuće kuna, mi ovdje govorimo o bruto plaćama na razini cijene firme od 3,9 tisuće kuna ili pet, a radnici u proizvodnji imaju i 20 posto nižu plaću od prosjeka firme. O čemu onda govorimo? Državne službe i javni sektor neće se posebno zabrinuti zbog gospodarstva dok se broj zaposlenih po statističkim podacima svake godine povećava u javnoj upravi, zdravstvu, obrazovanju.
|
