3. ožujka 2009.
SUMRAK JEDNE POVIJESTI GRADA MAROFA
Dana 24.02.2009.godine predsjednik Uprave Varteks Zoran Košćec održao je kratak brifing s medijima na kojem je obavijestio javnost o aktualnoj situaciji u pogonu u Novom Marofu, tj. zatvaranju istog.
Da li zbog brige za svoje podanike i ne daj Bože eventualnih stresova , ili zbog svoje prezauzetosti oko traženja novih poslova niti on, niti itko od članova uprave nije se udostojio o tome prvo obavijestiti radnike u Novom Marofu. Isto se dogodilo i kada su pomaknuli isplatu plaće za 11 dana kasnije (s 15. na 26. ) bez da su se udostojili ikoga o tome obavijestiti, a kamoli taj postupak obrazložiti.
Sve to govori o sposobnosti i kvaliteti rada Uprave Varteksa. Ali s obzirom na njihove plaće od 60 i više tisuća kuna (tu dodajmo i ostale beneficije) daju mi za pravo da se zapitam, jeli to moguće?!
Dok su se radnici nadali da će uprava održati skup radnika kako im je pismenim putem obećao predsjednik uprave još u rujnu prošle godine, kada je rekao: „Doći ću s dobrim vijestima, a ne slušati provokacije“. Međutim, to se nije dogodilo. Radnici su prevareni! Jeli to moguće?!
U međuvremenu, gotovo svi radnici u proizvodnji su ovisno od potrebe poslodavca obavili tromjesečni trening u Varteksovim pogonima u Varaždinu. Cilj je bio postići fleksibilnost kod radnika kako bi bili osposobljeni za proizvodnju sve vrste casual programa u N. Marofu.
S obzirom na današnju situaciju, radnici su opet prevareni! Jeli to moguće?!
U vremenu od listopada 2007. godine broj radnika je smanjen sa 284 na 166. Sve te radnike poslodavac je zbrinuo na način dobrovoljnog odlaska iz poduzeća uz isplatu otpremnina.
Mora se priznati da je poslodavac postupio vrlo mudro jer se riješio velikog broja radnika uz minimalne troškove. Ovakvim postupkom poslodavac je pokazao da mu uopće nije u interesu nastavak proizvodnje u N. Marofu već se naprosto riješiti radnika, jer je već sada broj šivača upitan za neku ozbiljniju proizvodnju. Radnici koji su ostali, sada umjesto zaposlenja shvaćaju da su prevareni! Jeli to moguće?!
U Novom Marofu postoji skladište (DIC) koje udovoljava svim standardima, tehnološkom opremljenošću, svojim kapacitetom i zaposlenicima (20) koji su distribuirali i više od milijun komada godišnje. Iz tog skladišta distribuira se do daljnjeg zaliha preostale količine robe (70-tak tisuća komada). Poslodavac je promjenom koncepta poslovanja opravdavao investiciju od nekoliko stotina tisuća kuna uloženih u adaptaciju i renoviranje novog adekvatnog prostora carinskog skladišta u Varteksu Varaždin. To skladište je u funkciji od rujna 2008. i distribuira uvezene LEVIS proizvode s radnicima (15) koji su prije to radili u skladištu u N. Marofu. Koliko je taj prostor adekvatan da se zaključiti po riječima zaposlenih. U ovim zimskim mjesecima rade u hladnom skladišnom prostoru dok je u Marofu prostor skladišta zagrijan. Dok je skladište u Marofu paletizirano i opremljeno policama i regalima, “novo” skladište u Varteksu je “podno” i sva roba je na podu. Uz svu tehnologiju i promijenjeni koncept poslovanja količina distribuirane robe je nezadovoljavajuća. Kao što se vidi “napredak” je zapravo 2 do 3 koraka unatrag.
Dakle, Marofsko skladište koje je izgrađeno po uzoru na skladište u Bruxellesu ne zadovoljava uvjete Varteksovih stručnjaka. Jeli to moguće?!
Finish centar – praona također je trn u oku poslodavca. Premda su sve projekcije pokazale da u ovim uvjetima posluje s minimalnom dobiti i to zahvaljujući tome što su sami pronalazili posao i punili kapacitete. Zahvaljujući odluci Uprave praona i finish centar su također zatvoreni, a da apsurd bude veći Varteks plaća usluge pranja privatnom poduzetniku iz Zagreba Jeli to moguće?!
Djelovanje sindikata u pogonu N. Marof od gubitka licence Levi's bilo je konstruktivno i svojim je prijedlozima i idejama nastojalo pomoći Upravi u očuvanja radnih mjesta, ali se nije nailazilo na razumijevanje. Tražili smo da se odredi osoba koja bi bila zadužena za punjenje kapaciteta pogona Novi Marof. Dosadašnji poslovi odrađeni su bez nekog prevelikog angažmana komercijale. Predlagali smo proizvodnju odjevnih proizvoda nižeg cjenovnog razreda koje se na tržištu prodaju. Smatrali smo da bi upravo takav proizvod bio tržišno prihvatljiv (kvaliteta Levisovih 501 hlača) i što je najvažnije profitabilan. Od strane uprave se jednostavno ignorirao takav prijedlog. Da postoji isplativost u takvoj proizvodnji svjedoče rezultati konkurentskih poduzeća, a većina njih plaća usluge finishinga koji im poskupljuje proizvodnu cijenu. Za neke od njih smo i mi radili, a nama se to ne isplati za nas same? Apsurdno je da Varteks troši sredstva državne potpore s kojima bi trebao očuvati zaposlenost, a istovremeno odbija ovakvu proizvodnju pod izgovorom da to nije isplativo, da to tržište ne traži te da Varteks ne može u svom programu imati jeftin proizvod radi ugleda na tržištu. A zatvoreni pogon može? Jeli to moguće?!
Izjava gosp. Košćeca da tvrtka nastoji osigurati nastavak proizvodnje u Novom Marofu tek floskula za mikrofone i kamere jer svi zaposleni znaju istinu da u proteklih 8 mjeseci nije odrađeno gotovo ništa za pogon u N. Marofu. Pa i ponuda koju je velikodušno plasirao u javnost da će radnici biti zbrinuti u sustavu Varteksa nije moguća. Ako je to istina on mora zbrinuti 135 radnika iz Marofa i 50 radnika tivara. Pitam se što će tih, gotovo 200 radnika, raditi u Varteksu? Znači li to da Varteks ima posla? Pa preselite ga u N. Marof! Radnici su završili obuku koju ste tražili!!!
Uprava zna da je radnicima dosta neizvjesnosti i stresova te da će ih se vjerojatno riješiti uz jadne otpremnine od 20-tak tisuća kuna.
Uprava zna i da Vlada sada nema sredstava za javne nabave, a i kad bi nešto od toga i bilo do realizacije posla bi prošlo 2-3 mjeseca .
Zna li Uprava Varteksa da se radi o budućnosti 135 obitelji?
Zna li Uprava Varteksa da te iste obitelji prehranjuju i odgajaju djecu?
Zna li Uprava Varteksa da su ti radnici do sada više od 20 godina radili na opstojnosti Varteksa?
Zna li Uprava Varteksa da su oni, a ne radnici uništili najproduktivniji tekstilni pogon u Hrvatskoj?
Uprava zna.
Je li to moguće?!
Moguće je. |