16. travnja 2008.
ERUPCIJA NEZADOVOLJNIH RADNIKA

Glavni zagrebački trg u subotu je bio premali za sve nezadovoljne članove sindikata koji su, zajedno s brojnim Zagrepčanima, usprkos kiši, došli javno izraziti svoje nezadovoljstvo sve lošijim uvjetima rada i života. Ovo je prvi masovni izlazak radnika na ulice u novoj hrvatskoj državi jer prosvjed iz 1998. imao je i dodatni politički karakter, a ovo je bio isključivo sindikalni protest socijalnoga karaktera usmjeren prema trenutačnoj Vladi i nesposobnjakovićima u odijelima koji sebe nazivaju poslodavcima ili poduzetnicima, a koliko oni posla daju i poduzimaju to znaju samo radnici.

50 000 prosvjednika bučno je marširalo centrom Zagreba zapravo samo s jednim ciljem, „želimo normalno živjeti od svoga rada te da se ekstra profit pravedno raspodjeli na sve koji sudjeluju u njegovoj proizvodnji“.

Organizacija prosvjeda započela je još prije nekoliko mjeseci tijekom kojih je na SSSH vršen stalni pritisak da odustane od toga, međutim članovi sindikata nisu se dali zaplašiti. Već prije 10 sati autobusi su počeli pristizati i započelo je formiranje kolone koja je u jednom trenutku bila tolika da su prosvjednici morali stajati u više kolona prije ulaska u Ilicu. Koliko je kolona bila dugačka govori i detalj da je začelje kolone stiglo više od sat vremena nakon čela. Samo SSSH je napunio 250 autobusa koji su morali u roku jednoga sata iskrcati gotovo 13000 ljudi. Unatoč brojnosti prosvjed je protekao bez ijednog izgreda što dovoljno govori o odlično pripremljenoj organizaciji i trudu redara. Naravno, teret organizacije podnio je najveći sindikat, SSSH, a Jelačićev Trg je plivao u crvenoj boji, boji Saveza. Zapravo se i ovdje na djelu potvrdila istinska snaga sindikata i njegovih članova. „Sindikalci“ zastupnika Kunsta nisu niti sudjelovali te zapravo pokazali svojim članovima čemu i komu služe, samima sebi.