7. travnja 2008.
POSLODAVAC RUŠI UGLED INE

U INA-inom Glasniku od 26. veljače 2008. objavljen je nepotpisani članak (najvjerojatnije ga je napisao netko iz redova konkurentskog sindikata bliskog Upravi tvrtke) koji optužuje radnike da ruše ugled INE i to iz razloga što „nepotrebno“ potražuju uredno zarađenu naknadu. Neimenovani autor, zamislite, smatra taj postupak „nelojalnim jer svi oni primaju mjesečni dohodak“, kao da ga nisu zaradili već dobili! U svakom slučaju ovdje u cijelosti prenosimo odgovor našeg povjerenika Borisa Majetića jer ga Glasnik INE nije htio objaviti.

RADNICI RAFINERIJE NAFTE RIJEKA NE ŠTETE UGLEDU INE

Nekorektan članak pod nazivom „Sudski spor radnika riječke Rafinerije protiv INE“ objavljen u 1915. broju „Ina Glasnika“ od 26. veljače 2008. godine, riječke rafinerce tretira kao radnike koji štete ugledu Ine. Kao sindikat tražili smo da se objavi naš komentar na objavljeni članak, ali kako to ne odgovara uređivačkoj koncepciji „Ina Glasnika“ po kojoj se Ina mora prikazati kao idealna kompanija u kojoj radnici ne zarađuju plaću već (citat) “...uredno primaju mjesečni dohodak i sve pripadajuće beneficije“ naš odgovor nije objavljen.
U spomenutom članku se na ružan način govori o riječkim rafinercima koji su (citat)“... pod izlikom zaštite vlastitih interesa narušili ugled Ine i njezin pozitivan stav prema radnicima i radničkim pravima“. Ugled Ine nisu narušili radnici Rafinerije nafte Rijeka već neodgovorni pojedinci iz Ine koji uskraćuju radnike u njihovim legitimnim pravima utvrđenim Kolektivnim ugovorom za Ina d.d. Nepotpisanog autora članka (citat)“... posebno čudi odluka radnika da svoje zahtjeve ostvaruju pojedinačnim tužbama, iako se njihov zahtjev temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi čime su ispunjene pretpostavke za podnošenje jedinstvene tužbe...“. Čudno je da u Ini postoji takvo razmišljanje kada je opće poznata stvar da je naše zakonodavstvo postavljeno na način da svaki radnik koji ima uređen radni odnos s poslodavcem kao samostalni pravni odnos, sva potraživanja koja proizlaze iz toga odnosa ostvaruje samostalno, odnosno pojedinačnom tužbom. Posebno grubo zvuči konstatacija da (citat)“ ... tužitelji očigledno omalovažavaju činjenicu da je druga parnična strana njihova matična kuća koja nesumnjivo poštuje sva njihova prava...“.
Na žalost, činjenično stanje je potpuno drugačije i odgovorno tvrdimo da su radnici RNR ponosni na činjenicu što rade u Ini, ali isto su tako i obrazovani industrijski radnici koji dobro znaju svoja prava i obveze. U prilog tome ističemo da su u posljednjih 6 godina ti isti radnici putem ovoga sindikata pokrenuli preko pet stotina sudskih tužbi pred nadležnim sudom u Rijeci zbog kršenja osnovnih prava radnika utvrđenih Zakonom o radu i Kolektivnim ugovorom za Ina d.d. U gotovo svim postupcima radnici su na sudu ostvarili svoje pravo što je očigledan dokaz da se Ina uvijek ne ponaša kao dobar poslodavac kako tvrdi autor članka ili je možda posrijedi neznanje iz područja radnog i socijalnog zakonodavstva.
Radnicima se isto tako u članku spočitava kako (citat)“...svojim ponašanjem štete poslodavcu u financijskom i moralnom smislu.“ Licemjerna je takva tvrdnja i apsolutno ne odgovara istini, jer kada su troškovi sudskih postupaka u pitanju svojedobno smo upravo radi izbjegavanja plaćanja sudskih troškova Upravi Ine predložili nagodbu u već gotovo dobivenoj parnici za preko tri stotine radnika, nagodba je od strane Ine odbijena uz lakonsko obrazloženje da „sudovi zato i postoje i da moraju nešto raditi“. Tom prilikom sudski troškovi su naveliko premašili potraživanja radnika, a da pritom nitko, kako to autor članka naziva, u našoj zajedničkoj matičnoj kući, nije odgovarao za nanošenje financijske i moralne štete Ini.