1. srpnja 2008.
SINDIKALNI ČELNICI U TORINU

Projekt ICEM/IUF u suradnji s Međunarodnom organizacijom rada i fondacijom FES, ponovno je organizirao seminar za sindikalne čelnike jugoistočne Europe pod radnim nazivom „Sindikalne strategije za dostojan rad – jaki u budućnosti“. Pored hrvatskih sindikalista, sudjelovali su makedonski i srpski. Ovoga puta pozvani su najodgovorniji ljudi granskih sindikata i središnjica jer je glavna tema bila odnos između granskih sindikata i središnjica.

Naravno, i ovoga puta su nam predstavljeni modeli funkcioniranja i strukture sindikata Italije, Nizozemske te Njemačke koji nam je i najbliži. Posjetili smo poznatu tvornicu čokolade Ferrero u Albi i ured CGIL-a u Torinu.

Frank Hantke iz FES-a Beograd nas je podsjetio na stvarnu situaciju koja vlada u većini naših sindikata koji je lijepo ocrtao stanje, ali je ponudio krivo rješenje – smatra da nam nedostaju nove ponude. Valjda čovjek ne zna da veliki broj naših članova ima izvanredne ponude kakve njemački član sindikata može samo sanjati, a s druge strane nemali je broj onih članova koji nemaju ništa. Naša najbolja ponuda bi bila aktivnost i prisutnost na terenu u svakom trenutku kada to članu zatreba!

Talijani su nam, koliko su to mogli, pojasnili njihov način rada i poslova sindikata. Njihova je prosječna članarina 150 € godišnje, članova imaju oko 5 600 000, a od toga 2 900 000 umirovljenika. Na svakih 800 – 1000 članova imaju jednog zaposlenog profesionalca. Zanimljivo nemaju štrajkački fond iz razloga što ne idu u dugotrajne štrajkove već se koriste kratkim štrajkovima
8-12 sati. Članarina im se dijeli na sedam različitih dijelova i svaka od tih razina financira sam sebe. I naravno, to kod njih odlično funkcionira.

Nizozemski FNV je za naše prilike neobičan. To je najznačajniji sindikat i radnici se učlanjuju u središnjicu, a ne u granske sindikate, no članarina ide granskim sindikatima. Tek nakon godinu dana članstva dobiva puna članska prava. Osim članarine, njihov sindikat zarađuje i dodatnim uslugama prema članstvu i građanstvu i to popunjavanjem poreznih prijava što je kod njih, kako kažu, vrlo komplicirano te daju financijske savjete. Članovi imaju karticu pogodnosti s popustima kao i većina naših članova. Članarina je oko 15 € mjesečno. Zanimljivo je kako se financira središnjica – granski sindikati pregovaraju sa središnjicom o uslugama koje žele na osnovi programa i temeljem toga plaćaju središnjici. Mali sindikati mogu tražiti pomoć od većih sindikata na temelju projekata.

Za kraj su nam predstavnici IGBCE-a i NGG-a zaista u detalje predstavili njemački model kojemu mi težimo. S obzirom da svi već znamo dosta o tome modelu zanimljivo je još jednom istaći da se 62% članarine troši na plaće profesionalaca, a tek 3% za pomoć članovima u nuždi.

Na kraju seminara, raspravljalo se o mladima u sindikatu i kako ih privući. Bila je to smiješna rasprava pa ćemo se ovoga puta suzdržati od komentara.