1. travnja 2008.
OBRAZOVANJE SINDIKALISTA U NJEMAČKOJ

Sindikalisti zaduženi za edukaciju svojih članova iz Makedonije, BIH, Srbije i Hrvatske, okupili su se 27. ožujka u Vinkovcima kako bi od našega kolege Michaela Waltersa iz njemačkog sindikata IGBCE saznali o načinu edukacije sindikalista u Njemačkoj.
Edukacija što šireg kruga naših članova jedini je način da se pokrenu promjene toliko potrebne našim organizacijama. Naravno, Nijemci to rade sustavno i vrlo kvalitetno, a na našu žalost, i jeftinije. Njihovi sindikati imaju nekoliko obrazovnih centara koje su izgradili sami, uglavnom daleko izvan gradova gdje je cijena gradnje povoljnija, te u njima godišnje educiraju više od 35 000 članova. Ti educirani nakon toga postaju treneri i krug se širi. Treba li reći da se najveći dio edukacije odnosi na članove radničkoj vijeća (čitaj: sindikalce) tako da tu edukaciju plaćaju poslodavci.
A naša edukacija? Nismo zadržali neke objekte koji su mogli poslužiti u tu svrhu, a nove nismo izgradili. Educiramo jedne te iste ljude, a nakon toga imamo li neki feedback od njih, koristi? Da, i većinu te edukacije plaćamo iz članarine jer je ne znamo naplatiti od poslodavaca.
Dakle, Nijemci imaju posebno sindikalno poduzeće koje se bavi edukacijom čija je diploma također priznata od sustava. Godišnje planiraju seminare i tiskaju programe i materijale. Sustavno prate koji se član za što i kada educirao te ga smještaju u naprednije programe, a nove ubacuju i početne programe. Stvorili su bazu podataka o svakom članu koji je bio na jednom od seminara tako da prate njegov napredak. Seminari su im trodnevni ili petodnevni kroz određeni period. Članovi uzimaju dane godišnjeg odmora ili neplaćene dane kako bi sudjelovali na seminarima i u tom im slučaju sindikat snosi troškove izgubljene zarade. Njihove teme ne razlikuju se posebno od naših. Naravno, s obzirom da su na višem stupnju razvoja imaju dodatne teme i bave se drugim problemima pored sindikalnih, a razvili su i posebne programe za mlade radnike i žene.