Ured ICEM-a u Zagrebu zajedno s Međunarodnom organizacijom rada iz Torina organizirao je petodnevni seminar na temu „Politička dimenzija sindikata“ za sindikate Hrvatske i Srbije. Hrvatske sindikate su predstavljali EKN, PPDIV i STUH, a EKN-ovi sudionici su bili Jasenka Maloseja, Ivica Perinić i Danijel Špičak.
Prvi dan seminara su nas predavači upoznali sa strukturom MOR-a, programima koje rade, standardima koji vrijede na tržištu rada i uopće s poslom koji obavljaju zaposlenici MOR-a. Mora se priznati da to nije bila lagana tema za slušanje (umjetno smo se održavali budnima), ali takav je protokol. Međutim, razbudio me podatak da samo jedan sastanak ILC-a (Međunarodne konferencije rada), organa MOR-a, stoji pola milijuna dolara. Dakle, nadamo se da članovi ILC-a ne rade na sastancima kao mi te da zaista što manje sastanče i donose konkretne i kvalitetne odluke.
Drugoga su nam dana predstavili OECD smjernice za multinacionalne kompanije. Treba istaći da Hrvatska nije članica OECD-a (Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj) te da smjernice nisu obvezujuće,  ali ako kod nas djeluje multinacionalka iz tih zemalja, mora poštovati pravila igre te ukoliko krši radna i ljudska prava, imamo se pravo potužiti na njeno ponašanje. Naše multinacionalke koje djeluju vani trebaju poštivati te smjernice, ali ne i kod nas! Naravno, u zemlji gdje pravna država ne kažnjava niti kršenje svojih zakona i Ustava, teško je očekivati uspjeh kod tih pritužbi, ali treba koristiti sva sredstva koja su nam na raspolaganju. Pri tome treba dodati, da smjernice važe samo onda kada to odgovara najvećim svjetskim igračima (SAD, GB...), a kada im ne odgovara, onda se smjernice jednostavno ne poštuju!
Sve vezano uz ratificiranje konvencija i pritužaba može se naći i na njihovim internet stranicama.
Drugoga smo dana posjetili tvornicu poznate tvrtke Loreal te se upoznali s načinom rada sindikata. Ondje djeluju tri sindikata i bilo je zanimljivo vidjeti kako su sva tri povjerenika iz tvrtke šutjela dok je jedan profesionalac, vjerojatno član najvećega sindikata, predstavljao tvrtku i rad sindikata. Povjerenici se nisu uključivali iako bi bilo puno zanimljivije čuti upravo njih.
Treći dan smo učili o Tripartitnoj deklaraciji za MNK-e. Njihova je zadaća da izgrađuje i stimulira tripartizam i konzultacije, koordinira aktivnosti između vlada, poslodavaca i sindikata, pomaže pri kolektivnom pregovaranju i učenju.
Napokon smo nakon toga čuli ponešto o organizaciji talijanskih sindikata. I kod njih djeluje više sindikalnih središnjica, ali najveće su CGIL i CISL. Od nešto više od 22 milijuna radnika u sindikate je učlanjeno oko 50%, ali od toga je skoro pola umirovljenika. Zanimljivo je da sam sjever Italije pokriva 51% talijanskih poduzeća dok su centar i jug su znatno zaostaliji.
Talijanski sindikati imaju duplu strukturu. I na granskom i na konfederalnom nivou su organizirani na razini kompanije, provincije i nacionalno. Članarina je 1% osnovne plaće i obračunava je poslodavac, ali ništa od te članarine ne ostaje u poduzeću! Osim od članarine financiraju se i iz pravnih, poreznih usluga, socijalnog osiguranja itd. Zanimljivo je također da njihovi sindikati ugovaraju s lokalnim upravama razne pogodnosti, ako što je cijena vrtića i domova umirovljenika, socijalnu pomoć, visinu poreza i slične usluge. Najzanimljivije je da dužnosnike sindikata biraju svi radnici, a ne samo članovi. Ali listu kandidata određuje sindikat. Također nas je začudilo da Talijani nemaju štrajkačkog fonda.
Talijanski sustav umirovljenja je jedan od najboljih u Europi. Donedavno se moglo u mirovinu s navršenih 49 godina i sad se bora da zadrže ta prava.
Mi smo Talijane provocirali da se izjasne kojoj političkoj opciji pripadaju, jer je to kod njih gotovo obvezujuće, no nisu se htjeli izjasniti i tvrdili su da ne preferiraju niti jednu opciju. Također, niti jedan od dva predstavnika koja su nam predavala nisu htjeli ništa reći o razlikama između sindikalnih središnjica, što ih to razlikuje jedne od drugih, a niti su išta rekli protiv druge središnjice!
Četvrtoga dana su nam dvojica njemačkih sindikalaca iz ICBCE i NGG predstavili njemačke zakone i sindikalnu organizaciju koju zapravo vrlo dobro poznajemo i kojima smo najsličniji pa nam je taj dio bio najzanimljiviji.
Svakoga dana se radilo i u grupama pa je bilo i praktičnoga rada te igranja uloga.