Program zbrinjavanja u Ini i modernizacija Rafinerije Rijeka

Odlukom Uprave INE od 18.7.2013. i formalno je potvrđen višak od 184 radnika.

Piše: Ivica Perinić, glavni povjerenik u RNR

Ova odluka je, budimo realni, i očekivana. Samo su naivni vjerovali da će Poslodavac odustati od Programa zbrinjavanja. Žalosno je samo što argumenti i protivljenje Radničkog vijeća INE nisu bili uvaženi - Poslodavac nije niti milimetra odstupio od svoje namjere. U svemu tome, interesantno je da je odluka potpisana samo od strane mađarskih članova Uprave! Nema potpisa niti jednog od hrvatskih članova Uprave. Stoga, iako je ova odluka – ponavljam - očekivana, obzirom na strukturu potpisnika nameću se zaključci koji mogu značiti: a) ništa, b) da se hrvatski članovi Uprave INE s Odlukom ne slažu, ali radi "samozatajnosti" valjda svoj stav ne iznose, c) da se hrvatski članovi Uprave INE s odlukom slažu, ali radi hrvatske javnosti i iskazivanja zajedništva cjelokupne Uprave „ljepše“ izgleda da su potpisnici samo mađarski članovi Uprave, d) da su naši pak na godišnjem odmoru, a njihovi mađarski kolege rade, e) … dopunite sami.

Komentar: Iako su Poslodavac i Sindikati na dobrom putu da visina otpremnine za radnike obuhvaćene Programom zbrinjavanja bude viša od one ugovoren kolektivnim ugovorom, sve to nije dovoljan razlog koji bi isprao gorčinu i nezadovoljstvo zbog Programa zbrinjavanja. Sindikat EKN-a i dalje zastupa stav da višak radnika ne postoji! Postoji samo višak (pre)dobro plaćenih menadžera koji nisu sposobni organizirati posao. Pa onda, u opravdanju svojih privilegija, plaća i bonusa, kao jedini način smanjivanja troškova pribjegavaju otpuštanju radnika. Za Sindikat EKN-a jedini prihvatljiv način rješavanja eventualnog viška radnika u INI i INA-grupi općenito jest način postupnog, dobrovoljnog i poticajnog odlaska radnika. Bez prisile i Programa zbrinjavanja. U INI je trošak rada daleko ispod 10% ukupnih troškova te stoga menadžeri - ukoliko znaju - mogu na brojne druge načine smanjivati troškove, pa i počevši od troškova svojih plaća i bonusa.

Modernizacija riječke Rafinerije

Konačno smo dočekali i konkretnije korake u planiranoj II. fazi modernizacije riječke rafinerije. INA naime bira partnera za novo postrojenje za obradu teških ostataka nafte. Radi se o tri međunarodne kompanije - Foster Wheeler, Bechtel i CBA-a s kojima se do kraja ove godine planiraju zaključiti razgovori i donijeti odluka o izboru najboljeg partnera. Nakon odabira partnera trebat će još najmanje osam mjeseci da se napravi plan te izradi osnovni dizajn novog postrojenja, a onda slijedi izbor izvođača postrojenja za obradu teških ostataka – DCU (Delayed Coking Unit). Cijena druge faze modernizacije riječke rafinerije iznosit će između 350 i 400 milijuna eura. Pod uvjetom da sve prođe bez novih otezanja, druga faza modernizacije riječke rafinerije bila bi završena za približno tri i pol godine. Nažalost, očito je da 2015. godine - kada slavimo okruglu obljetnicu rada Rafinerije nafte Rijeka – II. faza modernizacije neće još biti završena.

Novim postrojenjem za obradu teških ostataka povećat će se udio visokokvalitetnih „bijelih proizvoda“ - poput ukapljenog naftnog plina, benzina i dizela, a istovremeno će doći do eliminiranja proizvodnje loživog ulja s visokim sadržajem sumpora. Ovo postrojenje nužno je za poslovanje i opstanak riječke rafinerije kako bi se izbjegla sudbina mnogih rafinerijskih postrojenja u Europi koja su zbog smanjene potražnje, niske zarade i sve izraženije konkurencije u posljednjih pet godina morala biti zatvorena. Isto tako, osim komercijalnog dijela, ne manje važna jest i ekološka nužnost takvog postrojenja, jer će loživo ulje prestati biti energent u rafineriji, a zamijenit će ga obrađeni rafinerijski plin i prirodni plin. Osim toga, cijeli proces od samog postrojenja, skladišta i utovara na brodove, moći će se premostiti zatvorenim transportnim trakama. Time se značajno smanjuju emisije tvari koje mogu imati utjecaja na okoliš, posebice emisije sumpornih i dušikovih oksida.