POTRESI U SISKU

Nakon što su se prije tjedan dana spontano okupili pred Upravnom zgradom Ine u Zagrebu

jučer su se radnici Rafinerije Sisak uz podršku brojnih sindikalnih kolega, sugrađana, prijatelja iz Kutine, Bjelovara, Varaždina, Zagreba, Osijeka, Splita, Dubrovnika i radnika Rafinerije Rijeka, okupili i prosvjedovali zbog mogućeg zatvaranja Rafinerije Sisak. Podršku su im dale i brojne braniteljske udruge, vodstvo Grada Siska i predstavnici raznih političkih stranaka. S Trga bana Jelačića oko 2000 prosvjednika krenulo je prema tržnici gdje su glasno negodovali zbog sustavnog i namjernog zapostavljanja sisačke rafinerije koja traje više godina da bi je sada Uprava Ine, nakon što ništa značajno nisu uložili u modernizaciju i nakon što su značajno smanjili proizvodnju, ocijenila nerentabilnom.

Naš prijatelj i sindikalni kolega, povjerenik u Rafineriji Sisak Zvonimir Mikloš kazao je pred okupljenima: „Ni za vrijeme domovinskog rata nismo slutili da bi se uz borbu za domovinu i obitelji morali brinuti za rafineriju koja je domovinski rat iznijela kroz rad, uz mnogobrojna granatiranja i požare, nije bilo govora o zatvaranju. Ni nakon požara 2011. godine nije bilo govora oko zatvaranja rafinerije, a tada je uprava imala priliku i mogući scenarij da to i napravi. Ali u ovim vremenima u Lijepoj našoj ništa nije začuđujuće. Pitam se kome je to u interesu da zatvori rafineriju, što to dobivaju oni koji deplasirano tvrde da rafinerija nije rentabilna i posluje s gubitkom?
Svi mi koji radimo u Ini znamo da kada rafinerijski pogoni stoje ne donose profit za kojim toliko žude naši menadžeri radi vlastite dobiti.
Svi mi znamo, vidimo i svjedoci smo dolazaka i odlazaka željezničkih kompozicija punih goriva u trenutku kada naša rafinerija stoji, a opskrba tržišta derivatima uredno se i dalje odvija.
Za čiju je to korist?
Za našu svakako nije, jer to gorivo nije proizvedeno u našoj rafineriji!
Iz svega vidimo tko nam je i zašto strateški partner, partner koji je kupio naše nacionalno blago i sad ga raspačava i komada.“


Zatvori li se rafinerija Sisak će postati „industrijski čista zona“ s povećim brojem nezaposlenih građana, a slična sudbina zadesit će i poduzeća koja su se iz Ine izdvojila, ali još uvijek ovise o poslovima s njom.
Na žalost, menadžere u Ini ne zanimaju radničke sudbine i egzistencija njihovih obitelji. Njima su oni samo brojka koja im bode oči prilikom čitanja izvješća o prihodima i rashodima. Stoga ne sumnjamo da će mađarski dio Uprave nastaviti istim smjerom.
Nakon još jednog socijalnog potresa jutros su Siščani osjetili i onaj pravi. Neka to bude upozorenje onima koji Inu žele rastrančirati.