Inina namjera promjene operativnog modela upravljanja BP

Svi se sjećamo lipnja prošle godine i stavova sindikata oko (ne)potpisivanja kolektivnog ugovora za 2012.godinu.

Tekst: Ivica Perinić, sindikalni povjerenik Rafinerije nafte Rijeka

Nažalost, ispostavilo se kako sam bio u pravu kada sam najavljivao da prolongiranje namjere poslodavca oko operativnog modela maloprodaje nije ništa drugo nego mamac za sindikate da potpišu kolektivni ugovor. Iako je neosporno da je i lošiji kolektivni ugovor daleko vredniji od bilo kakvog „dobrog“ pravilnika o radu, pokazalo se, po onoj narodnoj, da „vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada“ (čitaj: poslodavac). Nekim kolegama i kolegicama u sindikalnim redovima očito nije bila dobra pouka iz 2009. kada smo uz „džentlmenski dogovor“ pristali na smanjivanje visine regresa i božićnice, a „džentlmeni“ iz redova poslodavca u sljedećoj godini se oglušili na dogovor… Unatoč takvom iskustvu, u lipnju 2012. pristali smo na potpisivanje kolektivnog ugovora jer je poslodavac ponudio prolongiranje rješavanja „problema“ maloprodaje. Neki su očito vjerovali da će poslodavac od toga i odustati. No, nije odustao - niti od namjere smanjivanja plaća radnicima na benzinskim postajama, niti od uvođenja Hay-a.
Tako su sindikati već krajem prosinca 2012. dobili materijal pod radnim nazivom „Novi operativni model upravljanja poslovanjem BP“ koji predviđa da se poslovi i aktivnosti upravljanja, rada i usklađivanja rada na benzinskim postajama povjere trećoj strani - trgovačkom društvu u okviru INA Grupe u 100% vlasništvom INA, d.d. Dakle, ta bi nova tvrtka trebala objediniti oko 400 benzinskih crpki, odnosno njihovih radnika, što znači više od 2000 sadašnjih Ininih radnika, a sve s ciljem „plana povećanja učinkovitosti i smanjenja operativnih troškova kako bi se omogućilo dugoročno održivo poslovanje ovog segmenta djelatnosti“. Slijedom ovakvih formulacija od strane poslodavca, čovjek bi zaista očekivao sve, samo ne ono što je predočeno sindikatima – provođenje operativnog modela upravljanja poslovanjem BP na način drastičnog smanjivanja plaće i materijalnih prava radnika na BP jer imaju 30% veće plaće od konkurencije…
Stoga su sindikati nakon tri održana sastanka s poslodavcem donijeli zaključak koji glasi: „Stav je Sindikata da im nastavak razgovora o novom operativnom modelu upravljanja BP, a koji podrazumijeva prelazak radnika na rad u novo društvo u okviru INA Grupe uz Sporazumni prestanak ugovora o radu s INA d.d., nije prihvatljiv. Sindikati izražavaju spremnost na daljnje razgovore oko unapređenja modela upravljanja u cilju uspostave dugoročno održivog modela poslovanja“.
Činjenica je da radnici na Ininim benzinskim crpkama imaju veće plaće od radnika na drugim crpkama. No, zašto bi to bilo sporno? Inini radnici osim što rade u kompaniji koja u svojoj osnovnoj djelatnosti ima i trgovinu naftnim derivatima, obavljaju i poslove koje radnici na konkurentskim crpkama ne obavljaju. Radnici na BP INA-e, osim za prodaju, zaduženi su i za naručivanje robe za BP, moraju poznavati postupak automatskog naručivanja tekućih naftnih goriva na BP, zaduženi su za preuzimanje goriva na BP-u, pregled goriva prilikom primitka, imaju odgovornost potpisivanja dokumentacije (slijedom toga imaju i odgovornost za štetu ili pogrešku), vode brigu o svoj ostaloj robi iz asortimana koji se prodaje na benzinskoj postaji (hrane, igračke, novine, piće), dužni su artikle slagati po policama, zaduženi su za održavanje higijenske čistoće prostora kompletne crpke – uključujući i sanitarne čvorove i vanjski prostor oko agregata - moraju poznavati kompletni softver SAP-a koji se odnosi na BP, voditi dokumentaciju o prodaji robe, raditi inventure, intervenirati u slučaju reklamacije... A za sve propuste koji se učine u poslovanju benzinske postaje, „račun za naplatu“ uvijek dolazi na adresu prodavača. Naravno, uza sve navedeno obavljaju se i raznorazni sitni popravci na BP. Bez ikakvog omalovažavanja, radnici-prodavači na konkurentskim benzinskim postajama su, doslovno, samo prodavači koji naplaćuju i izdaju račune.
Na kraju, umjesto da ih za sve nagradi te vrednuje obim poslova koji se obavlja na našim benzinskim postajama, u ime poboljšanja učinkovitosti i „daljnjeg dugoročno održivog poslovanja ovog segmenta djelatnosti“, poslodavac im želi smanjiti plaću!
Komentar: Ukoliko se mjera unapređenja operativnog modela poslovanja BP svodi na to da se tako nešto postiže jedino smanjivanjem plaća radnika, može se samo reći da su u INI jedino oni koji takvo što predlažu - preplaćeni. Njihove plaće – kako onih koji ovako nešto predlažu, tako i onih koji to odobravaju – plaće od preko 10.000 eura, neto, bez bonusa - predstavljaju pravi trošak za kompaniju. U kompaniji koja godinama posluje s dobiti, a troškovi rada su daleko ispod 10% ukupnih troškova, „problem“ se ne nalazi u troškovima i visini plaća radnika, već u kapacitetu znanja i sposobnosti upravljačke strukture kompanije.
Modernizacija benzinskih postaja
Kako su pisali hrvatski mediji, INA d.d. u modernizaciju maloprodajne mreže uložila je od 2009. godine do danas oko 300 milijuna kuna, a kako je rekao Predsjednik Uprave INE na predstavljanju projekta modernizacije maloprodajne mreže: „Cilj nam je da potrošači prepoznaju Inine benzinske postaje kao ugodna mjesta kupnje. U tom smislu jedan od temelja nove strategije Ine na maloprodajnom tržištu je preuređenje benzinskih postaja, vrhunska ponuda goriva i usluge po najvišim europskim standardima".
Na istu temu bilježimo i izjavu Izvršnog direktora maloprodaje, g. Markotića: "Osim visokokvalitetne ponude novih CLASS goriva i novog izgleda benzinskih postaja, modernizacija podrazumijeva dodatna unapređenja u smislu visoke razine tehničke opremljenosti benzinskih postaja te unapređenje usluga poput uvođenja bežičnog interneta, proširenje gastroponude, dodatne ponude u asortimanu i još veće uslužnosti zaposlenika".
Ovakve izjave svakako treba pozdraviti jer, usporedbe radi, u 2010. godini Inina kapitalna ulaganja iznosila su 52 milijuna kuna, u 2009. godini 47 milijuna kuna, a kako nam poručuje Predsjednik Uprave u božićno-novogodišnjoj čestitci: „u Rijeci se priprema jedna od najvećih investicija u Ininoj povijesti“.
Nadamo se samo, da će nakon ovih izuzetno detaljnih priprema konačno uslijediti i nešto vidljivo golim okom – konkretni radovi izvedbe 2. faze modernizacije Rafinerije nafte Rijeka.
Što se pak tiče modernizacije maloprodajne mreže, treba iskazati iskreno žaljenje što na nekim benzinskim postajama izvedeni radovi izgledaju nedorečeno. Naime, barem na našem riječkom području ne možemo biti u potpunosti zadovoljni. Navodim samo dva primjera: BP Vežica – dva agregata i nakon modernizacije ostala su na otvorenom, bez zaštite kupaca od kiše. Isto tako, na BP u Kostreni kupci nakon što natoče gorivo moraju otvarati kišobrane ili pokisnuti prilikom plaćanja usluge na blagajni jer prostor između agregata i ulaska u benzinsku postaju nije natkriven. Objašnjenja koja su sindikati dobili od poslodavca svode se na to da se nisu smjeli mijenjati prijašnji gabariti jer se za tako nešto nije od nadležnih tijela zatražila potrebna dozvola, budući da bi to poskupilo rekonstrukciju!

Komentar: Zbog toga što nisu mijenjani gabariti obnovljenih postaja, Inine postaje su i dalje skučene i pretrpane, što otežava posao radnicima. Pa kad govorimo o konkurentnosti, hoće li kupac radije izabrati benzinsku postaju na kojoj ne mora otvarati kišobran i gdje može primjerice popiti kavu, ili će koristiti usluge naših postaja na Vežici ili u Kostreni? Zbog ovakvih primjera rekonstrukcijske nedorečenosti zasigurno neće doći do povećanja prometa i profita. Nakon uloženih silnih milijuna dobili smo samo ušminkane benzinske postaje. Ništa korjenito se nije promijenilo, osim vizualno ljepšeg izgleda. Ništa nije učinjeno na način da se kod kupaca izazove želja da koriste uprave Inine postaje. A uložena sredstava kroz smanjenje plaća, kad već neće biti vraćena povećanjem profita, trebali bi „vratiti“ Inini prodavači. Računica je jasna - 2000 radnika sa 2.000,00 kuna manjom plaćom, po planovima „uspješnih“ menadžera, donosi godišnju uštedu za poslodavaca od 48 milijuna kuna. Sami bi radnici ,dakle, kroz nekoliko godina trebali „vratiti“ ulaganja u modernizaciju benzinskih postaja.
Nagradno pitanje:
Hoće li se, i kada, neki isto tako vrsni menadžer dosjetiti da bi na ovaj način i radnici Rafinerije nafte Rijeka trebali „otplatiti“ ulaganja u modernizaciju? Neoliberalizam je naime neiscrpno vrelo ideja, pogubnih po interese radnika.