IMUNOLOŠKI ZAVOD JE U STEČAJU ZBOG NEODGOVORNOSTI VLADE

Je li Imunološki zavod još jedan dokaz da je država loš gospodar? Nije. U ovom slučaju su se ova, a i vlade prije nje, pokazale kao neodgovoran vlasnik.

Ova je vlada imala sve u svojim rukama da očuva ovu proizvodnju koja je strateškog interesa za njene građane, ali su propustili odraditi svoj posao. Još uvijek imaju prilike preokrenuti tijek događaja i mi se nadamo da će to na vrijeme shvatiti.
Imunološki zavod d.d. odlukom o zabrani proizvodnje krvnih derivata (lijekova iz humane plazme) koju je donijela Hrvatska agencija za lijekove i medicinske proizvode, prestao je s proizvodnjom iste. Time Republika Hrvatska ostaje bez ovih dragocjenih i u svijetu vrlo traženih (skupih) lijekova, nužnih za liječenje brojnih bolesti, trauma i poremećaja, kao i potporne terapije kod transplantacija i postoperativnih procesa cijeljenja.
Zbog zabrane proizvodnje istih u Imunološkom zavodu nema više prikupljanja krvne plazme od dobrovoljnih davatelja, a posljedično niti proizvodnje imunoglobulina (normalnih, i još skupljih specifičnih –protiv bjesnoće, tetanusa, hepatitisa), te albumina i zmijskog protuotrova.
Imunološki zavod trenutno ima i ne zna što će s 20 000 litara plazme i 2000 kg gotovih proizvedenih imunoglobulina.
Nakon sanacijskog kredita realiziranog u 2012. godini i programa zbrinjavanja više od 100 radnika ove tvrtke, Imunološki zavod u prvih 6 mjeseci 2013. godine, posluje s 1,5 milijuna kuna dobiti, a naprečac donijetom odlukom HALMED agencije, bez usklađene promjene Zakona o krvi i pripadajućih stručnih pravilnika, dovedena je u zonu likvidacije, pred gotov čin, bez adekvatnog vremenskog prostora prilagodbe, kakvu su imale druge zemlje poput npr. Rumunjske, Čehoslovačke i slično, i bez mogućnosti da se barem dio proizvodnje – plazmafereze 'spasi' na način kako su to poluprivatno-poludržavno učinile zemlje iz regije poput Austrije, Čehoslovačke, Njemačke.

Direktor IZ je izradio prijedlog restrukturiranja za kojega je vlasnik trebao izdvojiti oko 170 milijuna kuna, a koji je uključivao i preseljenje na drugu lokaciju. Država se oko toga nije uopće očitovala pa je IZ završio u stečaju 20.12.2013. godine. Posljedica je toga da je stečajna upraviteljica, prema stečajnom zakonu, dala otkaze svim 192 radnika IZ 8.2.2014. s otkaznim rokom od 30 dana, a 13. veljače je pripremno ročište.
Direktor je u međuvremenu pronašao rješenje barem za preradu zaliha plazme koje leže u ledenicama Imunološkog pa je 31.12.2013. zatražio obustavu stečajnog postupka, ali to ne odgađa pokretanje stečajnog postupka.

Koje su posljedice?
Do sada smo plaćali 26 milijuna kuna pripravke iz Imunološkog zavoda, a ako to izgubimo mogli bi isto kupovati od Slovenaca za 75 milijuna kuna, što će reći da ćemo za 3 godine izgubiti jednu cijelu novu sličnu tvornicu. S obzirom da je država i najveći vlasnik i najveći vjerovnik IZ imala je sav alat u svojim rukama.
Rješenje?
Država bi mogla s HALMED-om dogovoriti da se ova značajna količina zaliha IZ preradi i naplati, a u isto vrijeme da se traži rješenje kroz stečaj ili poništenje stečaja.
Tko je kriv?
Ako izgubimo IZ dovoljno će biti pratiti tko će, s kim i na koji način preuzeti uvoz ovoga što smo olako razbucali. Dakle, pratiti tijek novca. Ali kakva korist od toga za 200 radnika Imunološkog.