Sindikat EKN-a je 15. svibnja održao konferenciju za novinare u Novom Marofu kako bi javnost upoznao s vjetrenjačama s kojima se bori naš sindikalni povjerenik Marijan Udovčić koji je, iz razloga što je prešao iz jednog sindikata u drugi, zaradio od poslodavca kaznu otkaza!
Već i to dovoljno govori da poslodavac tolerira jedan sindikat s kojim se „razumije“, a uplitanje drugoga sindikata, kojemu je pristupilo 80-ak radnika,  bi mu moglo poremetiti način na koji se do sada prema njima ponašao.

Međutim, za našega kolegu tek tu počinju problemi. Iako poslodavac mora tražiti suglasnost sindikata za otkaz povjereniku to nije učinjeno. Iako je poslodavac tužen Općinskom sudu čiju je presudu potvrdio i Županijski sud – privremeno vratiti Marijana na posao! -  poslodavac ne želi to ispoštovati.
Dakle, poslodavac krši temeljna ljudska prava i to mladiću koji želi raditi i koji je samohrani otac. Zbog toga je protiv poslodavca podnesena i krivična prijava.

Ivan Tomac, predsjednik EKN-a je kazao da sindikat sumnja da iza svega stoji stanoviti Zlatko Meštrić, lokalni moćnik,  ugledni član HSS-a i poglavarstva Novog Marofa. Pitamo se, kakvim udrugama i strankama služe na čast takvi likovi koji smatraju da su iznad zakona. Dok se mali čovjek bori za egzistenciju, korupcija radi umjesto zakona.
Poslodavci moraju napokon shvatiti da polako, ali sigurno, izumiru sindikati s kojima oni „vole surađivati“, koji sramote i ruše ugled istinskih sindikata koji se bore za svakoga svoga člana. Kada poslodavci kažu „socijalni dijalog“ zapravo misle „monolog“ uz tvrdnju da su primanja i prava naših radnika prevelika!?

Ovaj slučaj, koji nije usamljen, dovoljno govori o pravima naših radnika i sindikalnih povjerenika te funkcioniranju pravne države.

Na konferenciji je uz Ivana Tomca govorio i Franjo Veble, županijski povjerenik SSSH, koji će ovaj slučaj iznijeti na sljedećoj sjednici županijskog GSV-a.

U Donjoj Stubici je, 16. travnja, održan seminar za povjerenike Sindikata EKN-a iz djelatnosti kemije i članove odbora Zaštite na radu EKN-a na kojemu smo dobili informacije o etapama, od ideje, pregovora do usvajanja REACH-a. Gost predavač je bio kolega Reinhard Reibsch, generalni tajnik EMCEF-a koji je direktno sudjelovao u svim fazama te kompleksne procedure registracije, evaluacije i autorizacije kemikalija. REACH je u Europskom parlamentu usvojen u prosincu 2006., njegova primjena počinje 1. lipnja 2007., a prilagodba će trajati 11 godina.
S obzirom da nas, kao sindikat, ova legislativa ne zanima direktno već smo živo zainteresirani da i nakon što REACH stupi na snagu zadržimo radna mjesta naših članova, na seminar smo pozvali i predstavnike poslodavaca iz sektora kemije na kojima će ležati odgovornost za provedbu i poštivanje REACH-a.

Sektor kemije u EU zauzima samo 6% radne snage u prerađivačkoj industriji, ali zato oko 50% svjetskog uvoza i izvoza što ga stavlja u sam vrh važnosti. Hrvatski sektor kemije, zajedno s preradom plastike, zapošljava oko 19000 radnika, što je tek 8% zaposlenih u prerađivačkoj industriji. Međutim, u strukturi BDP-a prerađivačke industrije sudjeluje s više od 10%. Treba napomenuti da je hrvatska kemijska industrija, izuzev Petrokemije koja je još u većinskom državnom vlasništvu, privatizirana.

Naravno, europske su tvrtke ovim zakonom uvele reda u kemikalije jer su ih znatno opterećivali sniženim cijenama i lošom kvalitetom proizvodnje iz Kine i Indije. Tamošnje iskorištavanje radnika jadnom cijenom rada, bez ikakve kontrole, zaštite na radu, okoliša i radnih prava, snižava cijenu njihovih proizvoda. REACH će ipak postrožiti njihovo sudjelovanje na tržištu EU.
Međutim, to će uvesti reda i među druge proizvođače i daljnje korisnike kemijskih proizvoda. Prema procjenama, od svega neće profitirati samo veliki tržišni igrači već i mali te srednji koji će morati pronalaziti načine međusobne suradnje kako bi izbjegle visoke troškove postupka testiranja i registracije.
REACH je zamijenio 90-ak starih zakona koji očito nisu bili djelotvorni niti su pratili napredak znanosti, tehnologije, zaštite radnika i okoliša u kemijskom sektoru.
Provedbu REACH-a će nadzirati Europska kemijska agencija, a svaka od država članica, koje su odgovorne za provedbu, imat će Nacionalne službe za pomoć (helpdeskove) koje će upućivati poslodavce na njihove obveze. Očekuje se da će REACH kroz 11 godina koštati između 3 i 5  milijardi Eura. Međutim, očekuje se da će, ako se uspiju smanjiti kemikalijama uzrokovane bolesti za samo 10%, zdravstvene uštede biti i do 50 milijardi Eura kroz 30 godina.
EMCEF će nastaviti aktivno sudjelovati u provedbi REACH-a, a Sindikat EKN-a će prikupljati informacije te zajedno s poslodavcima raditi na edukaciji i pripremi, a time i na očuvanju radnih mjesta.
Prezentaciju sa seminara možete pogledati ovdje.

Na seminaru su sudjelovale i sindikalne kolege iz GSHNER-a UGS Nezavisnost iz Srbije. Nakon seminara kolege su posjetile nekoliko naših kompanija među kojima Termiku iz Novog Marofa, Plivu i Saponiju, gdje su ih primili predstavnici poslodavaca i sindikata. Gosti su izrazili svoju oduševljenost načinom poslovanja, uređenošću i odnosima socijalnih partnera u tim odličnim tvrtkama. Međutim, treba reći da su takvi, dobri primjeri ipak puno rjeđi.

U poznatoj zagrebačkoj tvornici olovaka TOZ Penkala, 11. travnja su, napokon, nakon niza nesuglasica i strahova, za isti stol sjeli predstavnici Sindikata EKN-a i najviši predstavnici tvrtke. Naime, zbog stalnih previranja u TOZ-u vezanih ponajprije uz borbu za vlasništvo, a time i za ogromno i vrijedno zemljište na kojoj TOZ danas radi, radnici opravdano strahuju za svoju budućnost. Dok se u Upravi i Nadzornom odboru bore za prevlast, radnici TOZ-a žive i rade u teškim uvjetima, a njihov broj se u posljednje dvije godine smanjio za stotinu. Velike greške u vođenju tvrtke dovele su do toga da je izgubila tržište i povjerenje kupaca i došla do ruba likvidacije, a radnike dovela do minimalca i mizernih plaća (prosječna je plaća oko 3000 kuna). Glasine koje su kružile tvornicom podgrijavale su strah i nezadovoljstvo radnika.

Zbog mogućnosti izbijanja sukoba Sindikat EKN-a je zatražio hitan sastanak s Upravom i predstavnikom vlasnika TOZ-a. Uprava tvrdi da je TOZ napokon likvidan, da ima šanse preživjeti te da planira u ovoj godini uložiti više od 300 000 eura u novu tehnologiju i racionalizaciju poslovanja. Također tvrde da ne postoji plan relokacije tvornice, ali ukoliko se pojavi dobra prilika koja će ići u korist poslovanja i radnika, opcija preseljenja je moguća.

U Zaključcima, koje je pročitala Direktorica Internacionalnog odjela za radne standarde  CLEOPATRA DOUMBIA HENRY, jasno je ukazano što u Hrvatskoj moramo učiniti da bi zadovoljili EU i svjetske norme u rješavanju problema azbesta i implementacije ZNR u Hrvatskoj. Dakako točno je ukazano na one probleme koje smo mi u SSSH označili kao prioritetne, a koje su stavove podržale i sve ostale reprezentativne središnjice. Gledajući po nekom prioritetu izlaganja gospođe Cleopatre  bilo bi  potrebno slijedeće:

1. Donijeti osnovni dokument za ZNR, a to je NACIONALNI PROGRAM ZA ZAŠTITU ZDRAVLJA I SIGURNOST NA RADU koji stoji negdje u Vladi, a izradilo ga je Nacionalno vijeće za ZNR
2. Zbrinuti radnike Salonita u cijelosti (svih 232 ), koliko ih je bilo zaposleno na dan otvaranja stečajnog postupka.
3. Da se u okviru zakona i propisa cjelovito riješi problem azbesta u Hrvatskoj kako to propisuje Direktiva 162 o azbestu, te da se u dogovoru socijalnih partnera iznađu rješenja prihvatljiva za sve u okviru slijedećih Propisa i Zakona:

1. Zakon o obaveznom zdravstvenom  nadzoru radnika profesionalno izloženih azbestu
2. Pravilnik o zdravstvenom nadzoru radnika profesionalno izloženih azbestu, dijagnostici i kriterijima za utvrđivanje profesionalnih bolesti uzrokovanih  azbestom.
3. Zakon o osiguranju potraživanja radnika profesionalno izloženih azbestu
4. Zakon o uvjetima za stjecanje prava na starosnu mirovinu radnika profesionalno izloženih azbestu
5. Ministarstvo za zaštitu okoliša mora predložiti Zakon za zbrinjavanja azbesta kao opasnog otpada.

 Dakako, ta rješenja  moraju se donijeti hitno i to tripartitno. Misija je zamjerila što nisu bili predstavnici Ministarstva financija koji moraju pratiti sva zakonska rješenja.  Zabrinjava ih ono što su vidjeli na terenu. Zabrinuti su manjkavim izvještajima o profesionalnim oboljenjima radnika. U sveobuhvatno rješenje uzeti Plobest, graditeljsvo, brodogradnju i ostale pozicije gdje je radnik mogao doći u kontakt s azbestom.

Misija preporuča hitno provjeriti i sanirati prostore zagađene azbestom kako bi dobili čisto radno okruženje. U sve to uključiti važnost prevencije, kao Plan za sigurnost i prevenciju.

U Pragu je, 23. ožujka 2007. održana konferencija na temu energetike i uloge socijalnog dijaloga na kojoj su sudjelovali sindikalci iz  25 zemalja EU i dvije zemlje kandidatkinje među kojima i Ivan Tomac, predsjednik EKN-a.
Cjelodnevna je konferencija, kroz prezentacije stručnjaka prikazala stanje u elektro sektoru te probleme u novim članicama, naročito Mađarskoj i Rumunjskoj, gdje restrukturiranje i ogromni viškovi radnika blokiraju socijalni dijalog i djelovanje sindikata.

Energetska politika EU, koja je definirana paketom EU komisije, otvara mnoga pitanja i neslaganja socijalnih partnera. Električna energija postaje centralna točka i sindikati zahtijevaju aktivnu ulogu. Kompanije se restrukturiraju i tržište se mijenja.
Sudionicima je predstavljena „Studija o održivoj budućnosti i učinkovitosti korištenja električne energije“ te naznačena važnost socijalnog dijaloga u procesu restrukturiranja koji je bolan, naročito za radnike zemalja novih članica EU.
Sindikat je postavio 5 ciljeva:

1. Promocija međunacionalnog socijalnog dijaloga
2. Poboljšavanje nacionalnog socijalnog dijaloga
3. Uključivanje socijalnih partnera na sektorskoj razini
4. Promocija autonomije socijalnog dijaloga
5. Realizacija i metodologija socijalnog dijaloga

Kroz prezentacije je napomenuto sljedeće:

1. najvažniji uzrok gubitka radnih mjesta je privatizacija i restrukturiranje
2. do 2000 -te ugašeno je 300 000 radnih mjesta u energetici i još se očekuju viškovi oko 25% radnika
3. najviše su gubitkom radnih mjesta pogođeni NKV radnici
4. jako malo je novoga zapošljavanja
5. fleksibilizacija zakonodavstva dovodi do erozije uvjeta rada

Poslodavci smatraju da je energija roba te žele energiju bez granica, a  jedini im je cilj profit. Čini se da je EU komisija na tragu poslodavaca, dok sindikati smatraju da energija nije roba te da privatizacija neće dovesti do smanjenja cijena energenata, upravo suprotno. Energija je opće dobro, poput vode, a ne obična roba. Ona doprinosi gospodarskom razvoju zemalja.
Stoga se opravdano pitamo što mogu poslodavci učiniti da zaustave rast cijena energenata. Poslodavci kažu da cijena energenata ovisi o cijeni nafte i zaštiti okoliša, što znači – cijene će i dalje rasti. Upravo radi toga treba biti oprezan s ovim osjetljivim sektorom i ne dozvoliti nemogućnost kontrole nad energijom.

U Donjoj Stubici je, 14. ožujka, održana zajednička sjednica najviših tijela EKN-a na kojoj je, osim uobičajenih i redovnih problema raspravljan i problem financijske discipline. Iako je Sindikat EKN-a jedan od najjačih i najaktivnijih u Savezu, on je u području organizacije korak ili dva u zaostatku naspram svih većih udruženih sindikata, a za dužinu tijela je u zaostatku naspram IGBCE-a, srodnog njemačkog sindikata s kojim se volimo uspoređivati i čijoj učinkovitosti težimo.

Čak je i danas, nakon 6 Konvencija EKN-a, bilo vidljivo da su pojedine podružnice nezadovoljne uvođenjem financijske discipline s početkom ove godine. Naime, od svoga osnutka 1990. pa sve do danas, dakle punih 16 godina, EKN nije uspio uvesti financijsku disciplinu utvrđenu Statutom, a otpora ima i sada. Međutim, disciplina i poštivanje Statuta su samo preduvjet za početak promjena o kojima volimo pričati, ali se ne želimo mijenjati. Otpor promjenama zasnovan je na nepostojanju solidarnosti i čvrstom čuvanju svojih prava i članarine, ne želeći to dijeliti s onim članovima koji nisu te sreće da rade u stabilnim i solventnim tvrtkama.

Da povjerenici u malim tvrtkama nisu zainteresirani za sindikalni rad pokazuje i podatak da ogroman broj podružnica uopće nije proveo izbore unatoč zakonskim i statutarnim odredbama. I ranije se na to ukazivalo, ali sada jasno pokazuje potrebu da se sindikalni rad izmjesti van okvira žice i profesionalizira.
Na sjednici su prihvaćena i Pravila o štrajku s obrascima i planom aktivnosti prilikom pokretanja štrajka. Povjerenici po potrebi mogu od Centrale zatražiti ta Pravila.

Nakon sjednice održan je seminar na temu o kojoj se raspravljalo i na sjednici, a to je modernizacija sindikata. Kolega Mato Lalić je predstavio organizaciju sindikata naših zapadnih kolega, njihov način rada, financiranja, edukacije te je ponovno došlo do sukoba mišljenja uz česti zaključak naših sindikalaca: „Još nije vrijeme za promjene“. Poznavatelju problema je vrlo jasno što stoji iza takvog odgovora, ali tim je veća zabrinutost za opstanak EKN-a jer činjenice govore da je bez traga nestalo gotovo 80% sindikata iz zemalja koje su pristupile EU, a koji nisu uspjeli prilagoditi svoj rad novim uvjetima na tržištu. Uz stav „još nije vrijeme za promjene“ možemo se samo nadati da će nas val nestanka sindikata ipak zaobići.

U ponedjeljak, 5. ožujka, održana je osnivačka skupština podružnice Sindikata EKN-a Hrvatske u kompaniji Linde plin d.o.o. iz Karlovca. Linde Grupa iz Njemačke, kojoj je jedan značajni dio i plinska industrija, jedna je od vodećih plinskih kompanija svijeta koja zapošljava više od 50000 radnika, od čega u plinskoj industriji oko 18000. 1996.g., kada je ušla u Hrvatsku, dala je svojim radnicima visok standard, viši od prosječnoga. Međutim, već 11 godina plaća radnika u proizvodnji nije rasla dok su troškovi života srozali plaću radnika na nepodnošljivu razinu. Primjerice, od početka kolektivnog pregovaranja 1996. godine do danas, sindikat EKN-a je pritiskom na poslodavce i mučnim pregovorima, povećao plaće radnika za 100%. Za to su vrijeme radnici Linde plina „uživali“ status quo.

Radnici su, napokon, odlučili putem sindikata svoje plaće dovesti u red i na razinu koju zaslužuje plinska industrija. Prosjek plaće kompanija iz plinskog bussinesa Hrvatske je duplo veći od prosjeka Linde plina. Sindikat EKN-a je ispregovarao nekoliko kolektivnih ugovora naših najznačajnijih plinskih kompanija pa će tako uskoro krenuti i u Linde plinu i pokušati dovesti plaće radnika na zadovoljavajuću razinu.

06. veljače je potpisan Kolektivni ugovor koji regulira prava radnika zaposlenih u gradskim ustanovama Grada Kutine. Zanimljivo je to da je sada po prvi puta potpisan zajednički kolektivni ugovor za ustanove u kojima su svi radnici izjednačeni u osnovici te ostalim materijalnim pravima. U pregovorima je sudjelovalo više sindikata, a Sindikat EKN-a je značajno pridonio uspjehu pregovora zastupajući svoje dvije podružnice Vatrogasnu postrojbu i Športski dom. Svu pomoć pri pregovorima dali su kolege iz podružnice Petrokemija Željko Klaus i Davor Rakić, a u ime EKN-a ugovor su potpisali Mirko Baković i Igor Tomšić.

Kolektivni ugovor nije značajno podigao materijalna prava: osnovica je viša za 2% tako da sada iznosi  2.180 KN, a stalni dodatak je povećan za 150 i iznosi 500 KN. Međutim bitno je da svi radnici koji primaju plaću iz gradskog proračuna rade pod istim uvjetima te da su ljudi koji vode Grad Kutinu i ustanove, kao poslodavci prepoznali važnost dobrog dijaloga sa sindikatima. Sada se mogu, kao izabrani dužnosnici, mirno posvetiti dobrobiti svih građana Kutine, a kao poslodavci, poštivanju odredaba Kolektivnog ugovora.

Ovakav potez gradske uprave je hvalevrijedan jer je u nas toliko rijetko da poslodavci dođu do tog famoznog zaključka, da je sindikat zainteresiran za dobro poslovanje društva u kojemu djeluje, ali i za suodlučivanje te zasluženu podjelu profita.

Moramo naglasiti da sve bitne kompanije u Hrvatskoj, najveće, najjače te uspješne i izvan naših granica, poštuju sindikate s kojima imaju, više ili manje uspješan dijalog. Te kompanije, također, imaju i kolektivne ugovore što dovoljno govori o demagogiji poslodavaca da „sindikati koče njihov uspjeh“.

U najvećem hrvatskom proizvođaču staklene ambalaže, Vetropack Straža d.d., u Humu na Sutli, 30. siječnja 2007. potpisani su novi kolektivni ugovori koji reguliraju materijalna prava radnika i godišnje odmore. Zanimljivo je da su oba potpisana na rok od 5 godina, a tijekom pregovora došlo se do sljedećih vrijednosti:

• Najniža osnovna plaća će se u 2007. godini povećati za 100 Kn i iznosit će 2.165 KN, a svake će se godine uvećavati za indeks potrošačkih cijena uvećan za 1,25%
• Stalni dodatak za puni fond sati se uvećava sa 700 na 900 KN mjesečno
• Naknada za regres i božićnicu će u 2007. iznositi 3.400 KN i svake će se godine uvećavati za 200 Kn
• Naknada za pasivno dežurstvo će se uvećati sa 3,34 KN/h na 4,20 KN/h   i svake će se godine uvećavati za % rasta najniže plaće
• Za svakih 6 prekovremenih sati u kontinuitetu radnik ima pravo na stalni 
  dodatak za prehranu.
• Uvjeti za stjecanje prava na solidarnost su :
  muškarci: 45 godina života i 25 godina radnog staža od čega  
  minimalno 20 godina radnog staža u Vetropacku.
  žene: 40 godina života i 20 godina radnog staža od čega  
  minimalno 15 godina radnog staža u Vetropacku.
• Na dane državnih blagdana DSD se može evidentirati samo na  
  zahtjev radnika i suglasnost voditelja.
• U slučajevima gdje nema organiziranog prijevoza na posao umjesto iznosa cijene pojedinačne karte nadoknađivati će se iznos mjesečne karte.

Treba istaći da se petogodišnjim trajanjem ugovora nastojao osigurati socijalni mir za tako dugo razdoblje jer Vetropack ozbiljno investira u bolju organizaciju poslovanja što jamči i bolji položaj na tržištu. Međutim, kolektivnim je ugovorom omogućeno da se oni ipak mogu dodatno mijenjati, ovisno o interesima potpisnika.

U Opatiji je od 23. do 24. studenog 2006. održan seminar „Modernizacija sindikata“ na kojemu je bilo nazočno 16 sudionika iz podružnica Bor, Inker, Pliva, Termika, Varteks i Vetropack Straža, a moderatori su bili Mato Lalić I Danijel Špičak. Namjera je moderatora bila da sudionike seminara usmjere na raspravu o poboljšanju rada sindikata, odnosno, smetnjama koje stoje na putu prema jednom modernom i jakom sindikatu kakav nam je neophodan ukoliko želimo sačuvati i poboljšati radna prava i uvjete rada.

Zajednička je konstatacija da se sindikat nalazi u jednom začaranom krugu podilaženja članstvu raznim beneficijama kao što su krediti, pozajmice i druge pogodnosti kojima često nema kraja. Tako povjerenici kupuju socijalni mir i članstvo, no posljedice po sindikat, koje danas proživljavamo, su dugoročne i teškom mukom tražimo način da se iz toga izvučemo.

Nije problem davati članstvu pogodnosti već je problem što se to radi iz sredstava članarine tako da sindikatu ostane ili vrlo malo ili ništa za razvoj svoje infrastrukture i stručnog kadra. Drugi je problem sindikalni damping jer naša sindikalna konkurencija niti ima infrastrukturu, niti ljude od struke niti mrežu povjerenika koju treba financirati. Takve sindikalne organizacije (iako ih je grijeh nazivati sindikatima) nemaju demokratske hijerarhije i odgovornosti već djeluju samostalno dajući članstvu (koje to objeručke prihvaća) opet razne pogodnosti iz sindikalne članarine, a mogućnost industrijskih akcija im je ravna nuli.

Tako da i naš sindikat mora držati korak s njihovom ponudom inače članstvo prelazi u sindikat koji daje veće i bolje kredite. Pri tome im nije bitno koji je sindikat izborio kolektivni ugovor i koji im zapravo može pomoći u nevolji.
U tome procesu izlaska iz „servisnog“ (pod terminom servisni podrazumijeva se stav člana da je sindikat servis kojeg on plaća i koji za njega rješava problem) odnosa prema članu najvažnija je edukacija što šireg opsega članstva koji još ne znaju koja je uloga sindikata u modernim tržišnim i globalizacijskim odnosima.

EKN ima znanje i iskustvo tako da imamo priliku stvoriti u što kraćem roku jak sindikat, a hoće li se to i dogoditi ovisi samo o nama. Kakav sindikat želimo?

13. i 14. studenog 2006. održane su konstituirajuće sjednice Izvršnog i Glavnog odbora gdje su donijete određene odluke, usvojen novi Statut, a između ostalih su izabrani predstavnici EKN-a u tijelima SSSH te delegati za 5. Kongres SSSH.

Članovi VSSSH:

1. Ivan Tomac
2. Jasenka Maloseja
3. Željko Jurašinović
4. Krešimir Dorić

Delegati za 5. Kongres SSSH:

1. Ivan Tomac                                                          
2. Krešimir Dorić                                 
3. Željko Jurašinović                                    
4. Nikola Kosanović             
5. Jasenka Maloseja
6. Vesna Marjanović Ban
7. Josip Pavelić
8. Krešimir Mišković
9. Ivica Perinić
10. Jozo Stipanović
11. Željko Zenzerović
12. Boris Majetić
13. Nenad Vukušić
14. Darko Cimerman
15. Zdravko Čabrajac
16. Tomislav Dulić
17. Robertino Radić
18. Željko Sladović
19. Vlado Kos
20. Darko Šalković
21. Davor Jurić
22. Mirko Hećimović
23. Karlo Tadić
24. Đurđa Marković
25. Mirko Lauš

Predstavnici EKN-a u Županijskim povjereništvima SSSH:

1. Požeško-slavonska - Nikola Kosanović
2. Brodsko-posavska - Karlo Tadić
3. Osječko-baranjska - Krešimir Dorić
4. Virovitičko-podravska - Mirko Hećimović
5. Zadarska - Zdravko Jednaković
6. Šibensko-kninska - Branko Slavica
7. Splitsko-dalmatinska - Marin Rančić
8. Dubravačko-neretvanska - Nikša Matić
9. Primorsko-goranska - Boris Majetić
10. Ličko-senjska - Ivica Perinić
11. Zagrebačka - Darko Cimerman
12. Krapinsko-zagorska - Darko Šalković
13. Sisačko-moslavačka - Ilija Radojčić
14. Karlovačka - povjerenik Kaplasta
15. Varaždinska - Mladen Benjak
16. Međimurska - Pavao Igrec
17. Istarska - Željko Zenzerović
18. Grad Zagreb - Jasenka Maloseja

Konferenciju Ženske grupe Sindikata EKN Hrvatske, otvorila je Sofija Majić, predsjednica, s riječima pozdrava svim prisutnim delegatkinjama i ostalim prisutnima: Ivanu Tomcu, predsjedniku Sindikata EKN Hrvatske, Borisu Jureši, koordinatoru Zaštite na radu SSSH, Jagodi Milidrag Schmid, županijskoj povjerenici SSSH i Zsuzsi Kadar, EMCEF.

Uz zadani dnevni red povela se je vrlo interesantna diskusija, u kojoj su sudjelovale delegatkinje i gosti Konferencije.
Ivan Tomac, predsjednik Sindikata EKN Hrvatske naglasio je koliku razinu razumijevanja i poticanja ima EKN za rad Ženske grupe, i zasigurno će i nadalje rad žena biti uvažavan kao vrlo kreativan i motivirajući za ostale kolege.

Jagoda Milidrag Schmid je istaknula potrebu sve većeg angažmana žena ne samo u  sindikalnom radu već i na opće društveno značajnom djelovanju. Živimo u vrlo turbulentnom vremenu, kada su nam velike promjene ne samo u radnom okruženju. Sve reforme koje su nam nametnute veliki utjecaj imaju i na naš privatni život. A tu svakako ima prostora da žene svojim angažmanom urede pravednije društvo.

Zsuzsi Kadar ispred regionalnog ureda EMCEF-a u Budimpešti, pojasnila je potrebitost osnivanja Ženskih grupa. Svojim riječima osnažila je žene-sindikalke, da pokrenu inicijative unutar svojih podružnica.

Delegatkinje Konferencije izabrale su svoje novo rukovodstvo. Tako su u Izvršni odbor Ženske grupe Sindikata EKN Hrvatske jednoglasno izabrane Jasenka Maloseja (Pliva), Marina Mataić (DIOKI), Dušanka Borčić (INA Rafinerija Rijeka), Đurđa Marković (Pliva) i Melita Butković (Saponia). Za predsjednicu Ženske grupe, izabrana je Jasenka Maloseja.

Temeljem diskusije na ovoj Konferenciji doneseni su sljedeći zaključci upućeni VI KONVENCIJI Sindikata EKN Hrvatske, koja je iste usvojila, te su postali sastavni dio Zaključaka VI Konvencije.

Na temelju članka 9. Zakona o privatizaciji INA – Industrije nafte d.d. (»Narodne novine«, broj 32/2002), a u vezi s člankom 4. stavkom 1. točkom 4. Zakona o privatizaciji INA – Industrija nafte d.d., Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 14. rujna 2006. donijela

I.

Republika Hrvatska izložit će prodaji u postupku javne ponude ne više od 17% dionica društva INA – Industrija nafte d.d. (dalje u tekstu: INA d.d.), što čini 1.700.000 redovnih dionica INE d.d., u nominalnom iznosu od po 900,00 (devetsto) kuna svaka, i ne manje od 15% dionica INE d.d., što čini 1.500.000 redovnih dionica INE d.d., ovisno o tržišnim prilikama, odnosno iskazanom interesu za kupnju.

Dionice iz stavka 1. ove točke izložit će se prodaji hrvatskim državljanima uz pravo prvenstva i posebnu pogodnost iz točke III. ove Odluke, te domaćim pravnim osobama, stranim ulagateljima i hrvatskim državljanima, bez posebne pogodnosti i prava prvenstva.

II.

Dionice iz točke I. stavka 1. ove Odluke izložit će se prodaji u postupku javne ponude nakon njihova uvrštenja na službeno tržište (prvu kotaciju) Zagrebačke burze u Zagrebu, i uvrštenja globalnih potvrda o deponiranim dionicama, koje predstavljaju dionice INE d.d., na Londonsku burzu u Londonu.

Dionice iz točke I. stavka 1. ove Odluke izložit će se prodaji u postupku javne ponude i to na području Republike Hrvatske (domaća ponuda), odnosno na inozemnom tržištu kapitala (inozemna ponuda).

III.

Republika Hrvatska će pozvati hrvatske državljane na stavljanje obvezujuće ponude na kupnju dionica iz točke I. stavka 1. ove Odluke, pri čemu svaki hrvatski državljanin može, uz pravo prvenstva i posebnu pogodnost iz stavka 2. ove točke, staviti ponudu na kupnju najviše onog broja dionica čija prodajna cijena ne premašuje 38.000,00 kuna.

Na svakih 10 (deset) dionica koje hrvatski državljanin kupi uz pravo prvenstva i posebnu pogodnost u postupku javne ponude, a nad kojima zadrži vlasničku poziciju na svom računu vrijednosnih papira koji se vodi kod Središnje depozitarne agencije u neprekinutom trajanju od jedne godine, Republika Hrvatska prenijet će po jednu dionicu (dalje u tekstu: dopunska dionica) u vidu posebne pogodnosti.

Jednogodišnji rok iz stavka 2. ove točke računa se od dana upisa stjecanja dionica kupljenih uz pravo prvenstva i posebnu pogodnost u postupku javne ponude na račun vrijednosnih papira hrvatskog državljana, koji se vodi kod Središnje depozitarne agencije.

Prijenos dopunske dionice iz stavka 2. ove točke obavit će se na račun vrijednosnih papira kupca najkasnije pet radnih dana od dana isteka tog roka, ako je ispunjen uvjet iz stavka 2. ove točke.
Ako uvjetu iz stavka 2. ove točke nije udovoljeno, smatrat će se da se kupac odrekao prava na dopunsku dionicu, te će se ugovor o prodaji u odnosu na dopunsku dionicu smatrati raskinutim.

IV.

Dionice koje ne budu prodane hrvatskim državljanima uz pravo prvenstva i posebnu pogodnost iz točke III. ove Odluke, moći će u postupku javne ponude kupiti domaće pravne osobe, strani ulagatelji i hrvatski državljani, bez posebne pogodnosti i prava prvenstva.

V.

Vlada Republike Hrvatske će, najkasnije prilikom uvrštenja dionica INE d.d. na službenu kotaciju, propisati daljnje odredbe o načinu prodaje, rokovima te cijeni i uvjetima prodaje dionica, sukladno pravilima, običajima i dinamici postupka javne ponude vrijednosnih papira na domaćem, odnosno inozemnom tržištu kapitala.

VI.

Ova Odluka stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 310-05/02-03/03
Urbroj: 5030122-06-3
Zagreb, 14. rujna 2006.

Potpredsjednica Vlade
i ministrica obitelji, branitelja
i međugeneracijske solidarnosti
Jadranka Kosor, dipl. iur., v. r.

U Šibeniku, 20. listopada 2006. osnovana je Konfederacija sindikata metala i kemije Hrvatske, sastavljena od Sindikata EKN-a Hrvatske i Sindikata metalaca Hrvatske i to nakon što su delegati 6. Konvencije EKN-a i 4. Kongresa SMH potvrdili osnivanje Konfederacije.

Prvi razgovori između dviju sindikata započeli su još 2003. godine da bi to rezultiralo u listopadu 2005. potpisivanjem Deklaracije o namjeri. Tijekom tog dvogodišnjeg razdoblja kroz radne grupe se skenirala trenutačna situacija obiju organizacija gdje su uočene sličnosti i različitosti. Naravno, najosjetljivija područja su financije i kadroviranje, no s obzirom da oba sindikata imaju iskusne povjerenike na terenu i značajnu financijsku bazu, rješenje bi moralo postojati.

Konfederacija ima svoja tijela odlučivanja (Skupštinu i Izvršni odbor) te predsjednika i dopredsjednika. Tijela su sastavljena po sustavu jednakosti,  predsjednik Konfederacije kroz jednogodišnje razdoblje je Ivo Marjanović kojeg će nakon godine dana naslijediti trenutačni dopredsjednik, Ivan Tomac.

Plan je da se tijekom dvogodišnjeg razdoblja pokuša doći do modela ujedinjavanja dvaju organizacija i nakon toga osnuje jedinstveni industrijski sindikat. Konfederacija je i sada najveća industrijska asocijacija, no želimo u razgovore uključiti nama srodne granske sindikate kako bi bili što snažniji u europskom okruženju u kojemu će neoprezni i nepripremljeni sindikati jednostavno nestati. Takvi su upravo rezultati iz zemalja bivšeg Istočnog bloka koji su pristupili EU – opstali su samo modernizirani i restrukturirani sindikati. Ostali su nestali. Mi također ne možemo očekivati da će se u Hrvatskoj otvarati radna mjesta u kemijskoj industrij ili energetici, upravo suprotno. Stoga treba tražiti druga rješenja.

Sindikalni pluralizam koji je pogodio Hrvatsku išao je na ruku poslodavcima, Vladi i naravno, lokalnim šerifima koji najviše vole biti gazde u svom selu, ma kako ono malo bilo, a članove potkupljivati novčanim i drugim beneficijama. Takav razvoj događaja doveo je do nepovjerenja u sindikat i naša Konfederacija prvi je i jedini konkretan potez prema ponovnom ujedinjavanju na hrvatskoj sindikalnoj sceni. Naš je korak već primjećen od kolega iz EU (ICEM, EMCEF, IGM) koji su s oduševljenjem pozdravili Konfederaciju i koji su ponudili svoju pomoć u procesu koji neće biti nimalo lagan.

Naravno, EKN i SMH i dalje će ostati bitan stup opstojnosti i jačanja SSSH, a nastaviti ćemo razgovore s nama srodnim sindikatima koji razmišljaju dugoročno.

Naš rezultat, nakon proteka dvije godine, ne mora biti uspješan. Možda ne nađemo zajednički jezik u ujedinjavanju, ali ovim pionirskim potezom barem znamo da smo se pokušali prilagoditi uvjetima na tržištu EU i vratiti snagu hrvatskom sindikatu.

Povjerenici Sindikata EKN-a u Rafinerijama nafte Sisak i Rijeka, ŽeljkoJurašinović i Ivica Perinić, sastali su se s članom Uprave INA-e Zalánom Bácsem koji je odgovoran za funkcioniranje prehrane. Predmet razgovora bila je reorganizacija prehrane u rafinerijama kojom radnici nisu zadovoljni jer se ukinuo dobar dio asortimana na koji su bili navikli.

Sindikat ima podatak da u Rafineriji Sisak 1/3 radnika uzima topli obrok dok 2/3 radnika uzima hladni obrok, a upravo u tome dijelu se smanjio izbor. Radnici koji rade u smjenama i vikendom su navikli kupovati napitke, mliječne proizvode, a toga sada nema. Napici se mogu kupiti samo u aparatima čija je cijena pretjerana. Osim toga, u Rafineriju je zabranjeno unošenje hrane izvana pa i naručivanje hrane koja se dostavlja.
U Rafineriji Rijeka počelo je razvoženje obroka kombijem koji još uvijek nema potrebne higijenske uvjete.

Direktor Bács tvrdi da je njihova namjera zatvoriti kuhinje, ali ne i mjesta na kojima radnici mogu konzumirati obrok. Tako žele godišnje uštedjeti 1 milijun kuna, ali spreman je na rješenje koje bi zadovoljilo radnike, sanitarne uvjete i korist tvrtke. Bács je obećao da će pokušati utjecati da se asortiman razmotri i poboljša, a kombi za prijevoz hrane u Rijeci će se u najkraćem roku osposobiti da zadovoljava sve higijenske kriterije.
Sindikatu je svejedno tko je distributer, međutim važno je da se asortiman pojača i da se mogućnost toplog obroka zadrži jer sigurno ima drugih poteza koji mogu tvrtci uštedjeti novac, a ne štedjeti na hrani. Radnici su vrlo osjetljivi na prehranu i teško da će dati svoj optimalni doprinos poslu, ako nemaju mogućnost kvalitetno jesti.